Zakonodavna djelatnost trenutnog saziva u brojkama
Trenutni saziv Skupštine Crne Gore ima istorijsku ulogu u procesu integracije u EU, čija završnica između ostalog zavisi i od usklađivanja našeg zakonodavstva sa evropskom regulativom i zahtjevima Evropske komisije. U nastavku je pregled statistike zakonodavnog rada ovog saziva, na osnovu baze podataka Instituta alternativa, koja se ažurira u realnom vremenu – svi podaci su uvijek potpuno usklađeni sa podacima koje objavljuje Skupština Crne Gore.
Pregled strukture prijedloga zakona predatih u skupštinsku proceduru u toku 28. saziva (od oktobra 2023. godine) po njihovom trenutnom statusu – koliko zakona je usvojeno, koliko u proceduri, koliko ih je povučeno ili odbijeno. Jasno je naznačeno koliko u svakoj kategoriji statusa učestvuju prijedlozi zakona koje je podnijela Vlada, a koliko oni koje su podnijeli sami poslanici.
Dinamika zakonodavne aktivnosti se u toku saziva mijenja, ali trend intenziviranja predaje prijedloga zakona u proceduru od strane Vlade je očigledan, kao i trend povećanja broja usvojenih zakona.
Značajan broj prijedloga zakona u toku ovog saziva, podnijeli su sami poslanici, kako vladajuće većine, tako i opozicije. Zabrinjavajuća pojava je priznanje poslanika većine da određene zakone predaju u proceduru iako ih je pripremila Vlada. Na ovaj način se zaobilaze procedure konsultovanja javnosti, procjene uticaja, usklađivanja resora, što bi bilo obavezno za Vladu, ali što poslanici ne moraju raditi prilikom predlaganja zakona.
Prijedlozi zakona koje podnosi Vlada se često podnose bez održane javne rasprave, iako je to obaveza prema Zakonu o državnoj upravi. Dosadašnja statistika govori da je više od polovine zakona došlo do parlamenta bez održane javne rasprave. Po Zakonu, javna rasprava nije obavezna kad se zakonom uređuju pitanja iz oblasti odbrane i bezbjednosti i godišnjeg budžeta, u vanrednim, hitnim ili nepredvidljivim okolnostima i kod manjih izmjena zakona kojima se bitno drukčije ne uređuje neko pitanje. U tom kontekstu, treba imati u vidu da su više od 40% usvojenih akata su novi zakoni, dok su preostali izmjene i dopune postojećih.
Izuzetno su rijetki primjeri da poslanici makar pokušaju da daju nešto razaređenije obrazloženje da li će prijedlog zakona koji predlažu imati uticaj na budžet, odnosno, koliko će koštati njegovo sprovođenje. Poslanici podnose svoje prijedloge zakona gotovo bez ikakve naznake koliko će nas njihovo sprovođenje koštati. Najveći broj zakona koje su predložili poslanici imaju tzv. “površnu” procjenu koštanja, koja se svodi na ponavljanje fraza “za realizaciju zakona nijesu ili jesu potrebna dodatna sredstva iz Budžeta”. Nejasna i nepotpuna procjena finansijskog uticaja ne predstavlja prepreku za usvajanje prijedloga zakona. Ukoliko je procjena finansijskog uticaja formulisana u frazi da je za sprovođenje zakona potrebno obezbijediti sredstva u budžetu, a do razmatranja prijedloga zakona na Odboru nije dostavljeno mišljenje Vlade – nije moguće utvrditi fiskalni uticaj na budžet države.
Prema Poslovniku o radu Skupštine, Vlada je dužna da dostavi mišljenje na prijedloge zakona koje su podnijeli poslanici, u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga zakona u skupštinsku proceduru. Podaci govore da Vlada rijetko daje mišljenja na prijedloge poslanika, a i kada to čini, radi se isključivo o prijedlozima poslanika vladajuće većine, dok se prijedlozi opozicije ignorišu.
Baza podataka i prikazi su pripremljeni u okviru projekta „Jačanje javne debate i unapređenje kvaliteta javnog dijaloga u zakonodavnoj vlasti”, koji Institut alternativa sprovodi uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (National Endowment for Democracy). Iznijeti stavovi su odgovornost autora i ne odražavaju stavove Nacionalne zadužbine za demokratiju.