Sjutra će Skupština će razmatrati 8 zakona o kojima nije sprovedena javna rasprava i to je nastavak izrazito netransparentnog načina pripreme propisa koji je karakteristika kako ove Vlade tako i skupštinske većine.
Od zakona na dnevnom redu sjutra, za pet koje je predložila Vlada nije održana javna rasprava “iz razloga hitnosti”. Radi se o važnim zakonskim tekstovima koji obuhvataju oblast koncesija, energetike, obnovljive izvore energije, državnu imovinu i unutrašnje poslove. Većina ovih zakona nije bila ni planirana u programu rada Vlade za ovu godinu (zakoni o unutrašnjim poslovima, o koncesijama, o državnoj imovini). Takođe, na sve ove zakone, poslanici vladajuće većine su podnijeli amandmane koji u nekim slučajevima značajno mijenjaju osnovni prijedlog zakona. Od tri poslanička prijedloga zakona na dnevnom redu sjutra, svi su podnijeti od strane poslanika vladajuće većine i samo jedan ima mišljenje Vlade.
Dvije sjednice vanrednog zasijedanja Skupštine koje će se održati sjutra su loš primjer koji sve više postaje praksa u zakonodavnom procesu. Vladini prijedlozi koji se donose po hitnoj proceduri i bez javne rasprave — od 78 Vladinih prijedloga zakona koji su do sada upućeni Skupštini, tek je za trećinu sprovedena javna rasprava.
U najmanju ruku je neobično da poslanici parlamentarne većine prednjače u broju zakonskih prijedloga, kao i da amandmanima značajno mijenjaju prijedlog zakona koji je utvrdila Vlada. Ovo ukazuje da je djelu koordinisana akcija poslanika i Vlade da se važni zakoni donesu ili izmijene brzo i uz zaobilaženje faza procesa kao što su javna rasprava, sveobuhvatna procjena uticaja propisa, usklađivanje sa Evropskom komisijom itd.
Od početka rada 28. saziva, u skupštinsku proceduru predat je 131 prijedlog zakona, od čega je čak 40% podnijeto od strane poslanika, i to prvenstveno od strane poslanika vladajuće većine (čak dvije trećine od ukupno podnijetih). Samo 15% poslaničkih zakona sadrži makar i pokušaj procjene finansijskog uticaja propisa. Od poslaničkih zakona, Vlada rijetko daje mišljenja na propise iako je na to obavezuje Poslovnik i do sada je dala mišljenja na tek petinu prijedloga poslanika, i to gotovo isključivo na zakonske prijedloge poslaničke većine.
Javnost se aktivno isključuje iz procesa pripreme propisa, kako uz ignorisanje ove obaveze od strane Vlade, tako i uz podnošenje prijedloga zakona od strane poslanika.
Primjedbe koje su javno saopštene na Prijedlog zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, a koje zahtijevaju konkretne odgovore i objašnjenja, predstavljaju dokaz da je javna i stručna rasprava neophodna.
Marko Sošić
Institut alternativa
