Šta će nova vlada uraditi sa 49 preduzeća na centralnom nivou i više od 300 rukovodilaca – pročitajte nekoliko naših savjeta.
Imamo 49 javnih preduzeća na centralnom nivou (dakle bez onih čiji su osnivači i vlasnici lokalne samouprave, kojih ima još oko 120), od kojih su 26 akcionarska društva (AD), 19 su društva sa ograničenom odgovornošću (DOO), 3 javna preduzeća (po starom, nevažećem zakonu), uz Montefarm koji je organizovan kao ustanova.
U njima je preko 300 rukovodećih lica u društvima – direktora, članova i predsjednika odbora direktora ili upravnog odbora, kao i najmanje 11 200 zaposlenih, prema zvaničnim podacima.
Šta da radi nova vlada?
Ako nova vlada nastavi upravljati preduzećima koristeći metode prethodne i gledajući na javna preduzeća kao na dio partijskog kolača koji treba podijeliti, napuniti svojim ljudima i budućim glasačima, uz toleranciju zloupotreba i neracionalne potrošnje – kao što je bio slučaj u pojedinim opozicionim opštinama nakon smjene vlasti – onda smo “džaba krečili”. Jedna garnitura nesposobnih i neodgovornih će biti zamijenjena novom, a javni interes će opet biti na posljednjem mjestu. Sa druge strane, ako se desi potpuna promjena svih garnitura, a novi rukovodioci budu samo kopali za nepočinstvima prethodnika, bez vođenja preduzeća i sređivanja problema, neće učiniti mnogo dobra.
Nekih smjena treba i mora biti, a procedure neće biti jednostavne, dok će najtee biti naći sposobne i odgovorne ljude za ove pozicije.
Procedure za postavljanje novih rukovodilaca i razrješenje postojećih su različite zavisno od forme privrednog društva – najsloženije u akcionarskim društvima, a relativno jednostavne u društvima sa ograničenom odgovornošću i javnim preduzećima koja još nisu transformisana. U akcionarskim društvima, kojih imamo najviše, Vlada ne može na sjedinici mijenjati rukovodstvo – to mora učiniti skupština akcionara, gdje glas vladinog ovlašćenog predstavnika vrijedi koliko i njen vlasnički udio. Vlada kao većinski akcionar može sazvati vanredne sjednice skupština akcionara i predložiti promjene, razrješenja i postavljenja. U određenim slučajevima moguće da su ugovorima precizirani uslovi koji su finansijski nepovoljni. Kod društava sa ograničenom odgovornošću je ta procedura značajno jednostavnija, pogotovo ako se radi o tzv. jednočlanom DOO koje nema skupštinu, kakva su gotovo sva državna DOO, pa Vlada može na svojim sjednicama jednostavno vršiti kadrovske promjene ili ih inicirati.
Bez obzira na pravne finese i procedure, nema dileme da Vlada ima pravo i mogućnost da vodi kadrovsku politku u rukovodstvima svojih preduzeća, vodeći računa o potpisanim ugovorima i mogućim finansijskim posljedicama prijevremenog raskidanja.
Cjelovita i dubinska strategija za rješavanje problema u javnim preduzećima može biti podijeljena u dva dijela – kratkoročne i dugoročne mjere.
Kratkoročno
- Neophodno je nastaviti posao ograničenja zarada rukovodnog kadra i sređivanja politike plata i bonusa. Ministarstvo finansija je do kraja avgusta trebalo da obavijesti Vladu šta su javna preduzeća uradila u pogledu uređivanja politike zarada (u sklopu trećeg paketa mjera), ali te informacije još uvijek nema. Ta informacija bi trebalo da pokaže ono o čemu su mediji na pojedinačnim primjerima već pisali – i pored odluka i zaključaka Vlade, javna preduzeća nisu smanjivala zarade, čak ni u vrijeme korona krize, čak ni kada su to po zaključku vlade radili funkcioneri u vladi i javnim ustanovama. To će ostati, nadamo se, posljednja sramota u nizu brojnih, kojima se su se nedomaćinska rukovodstva javnih preduzeća do sada odlikovala.
- Neophodno je u najvećim i najproblematičnijim preduzećima osvježiti rukovodne strukture ljudima koji posjeduju integritet, stručnost, posebna znanja i upravljačke vještine kako bi rješavali nagomilane probleme. Moguće da se radi o ljudima koji su već angažovani u tim preduzećima, ali bez značajnih ovlašćenja. Politika revanšizma koja bi smijenila svako lice samo zbog toga što je postavljen od strane prethodne Vlade ili njenih predstavnika bi bila pogrešna. Zasigurno da među njima ima stručnih profesionalaca koji marljivo rade svoj posao i trude se da domaćinski vode ta preduzeća. Bez njihovog znanja, neselektivnom smjenom ili premještajem, napraviće se veći problem za funkcionisanje preduzeća.
- Neophodno je zaključkom obavezati sva preduzeća (kroz predstavnike državnog kapitala) na zabranu diskrecione potrošnje, jednokratnih transfera i potrošnje po odlukama direktora, kao i obustavljanje politike rješavanja stambenih potreba – do sistemskog uređivanja ovog pitanja na centralnom nivou.
Dugoročno
- Mora se zakonski regulisati rad preduzeća u većinskom vlasništvu države – ili posebnim aktom ili dopunom postojećeg Zakona o privrednim društvima – kako bi se uveli mehanizmi preko kojih bi država mogla efikasnije i bolje da upravlja preduzećima, a ona bila transparentnija i odgovornija za poslove koji su im povjereni i imovinu kojom upravljaju. Činjenica da Vladin zaključak o smanjenju zarada iz marta ove godine još uvijek nije stigao do brojnih javnih preduzeća govori o sistemskom problemu u komunikaciji između vlasnika i preduzeća. Ne smijemo zaboraviti ni problem upravljanja imovinom države u preduzećima gdje javni udio nije većinski, ali je značajan i po procentu i po vrijednosti. O tome tek niti imamo cjelovitu informaciju niti država trenutno zna šta ima, koliko to vrijedi i kako se time upravlja.
- Druga važna dugoročna mjera treba da bude i izrada tzv. “ličnih karti preduzeća”, baze detaljnih informacija o svakom javnom preduzeću uz obavezu stalnog ažuriranja – finansijskim izvještajima, popisom i procjenom vrijednosti imovine, popisom obaveza, kupaca, dobavljača, hipoteka, sudskih sporova koji bi se redovno i kvartalno postavljali. Sličnih pokušaja je bilo i u regionu, i na njihovim uspjesima i greškama možemo učiti. Značajan dio tih informacija sada je rasut po brojnim bazama koje se neredovno ažuriraju ili imamo razloga da sumnjamo u tačnost. To ne bi bio samo posao koji se odnosi na objedinjavanje i prikaz informacija, nego bi zahtijevao i dubinsko istraživanje i provjeru bilansa preduzeća, od novih rukovodstava ili novih revizorskih kuća.
Djelovi teksta originalno objavljeni u nedjeljniku “Monitor”
Institut alternativa, uz podršku Britanske ambasade u Podgorici, sprovodi projekat “Jačanje odgovornosti i transparentnosti javne potrošnje u Crnoj Gori tokom krize COVD-19”.
