Za skoro tri decenije od kada postoji Fond zdravstva, samo jednom je ta institucija, na zahtjev Ministarstva zdravlja, naredila popis materijalnih sredstava koja se nalaze na lagerima bolnica.
Te 2016. godine popis je pokazao da u crnogorskom zdravstvu ima mnogo nepotrebne potrošnje. Tadašnji ministar Budimir Šegrt, zato je zajedno sa Fondom procijenio da im je za medicnska sredstva potrebno oko osam mliona eura.
Budžetom je inače bilo predviđeno nešto više od pet miliona eura, a postojeće zalihe su bile na nivou tri miliona vrijednosti.
“Procjena je da od ukupne količine potrebnih sredstava na godišnjem nivou ostaje jos 51,7 odsto , to govori da bi ukupni zdravstveni sistem, sa svim zdravstvenim institucijama mogao da funkcioniše bezikakvih dodatnih sredstava do polovine novembra 2016“, kazao je tada Šegrt.
Već naredne godine, Šegrt više nije bio ministar zdravlja, a budžet za medicinska sredstva porastao je duplo. U 2018. je na sličnom nivou, ali je rebalansom traženo još dva milona eura.
“Za nabavku medicinskih sredstava u 2017. godinu, na nivou javnog zdravstvenog sistema, opredijeljen je iznos od 15,4 miliona eura. U tekućoj godini za nabavku madicinskih sredstava je prvobitno opredijeljen iznos od 16 mil.eura, dok je, iz razloga što prvobitno opredijeljeni iznos nije pokrivao stvarne potrebe zdravstvenog sistema, kroz rebalans budžeta opredijeljeno još dodatnih dva miliona eura, odnosno ukupno 18 miliona eura”, navode iz FZO.
Iz Fonda nam je potvrđeno da nijesu popisivali medicinska sredstava tokom prošle godine, jer je to, kako kažu, u nadležnosti zdravstvenih ustanova. Međutim, ako nijesu popisane zalihe , nejasno je zasto je budžet za medicinska sredstva duplo porastao.Tim prije što, kako saznajemo kod nabavljača, cijene sredstava su se veoma malo mijenjale u proteklih nekoliko godina. Ni potrebe zdravstvenih osiguranika nijesu udvostručene u odnosu na 2016.
“Ako u dvije godine funkcionisanja jednog sistema, imate potrebe koje su duplo narasla, to je aposlutno situacija u kojoj morate da upalite alarm.” Neko bi morao detaljno da objansi zbog čega odjednom imamo duplo uvećanje potreba. To nije uvećanje potreba, to je pokušaj da se pokriju dubioze koje su očigledno stvarane godinama”, kaže bivši ministar rada i socijalnog staranja, Boris Marić.
“Nije tačno da Fond zdravstva ne vrši kontrolu, jer mu je to i uloga I krovna institucija koja prati sve te detalje. Tako da ne može da bude da KC vodi jednu politiku zaliha, a recimo opšta bolnica u Baru drugu”, tvrdi ekonomska analitičarka Mila Kasalica.
Najveći korisnik medicinskih sredstava je Klinički centar. U prosjeku od ukupne svote novca, na tu zdravstvenu instituciju ide 60 odsto – ove godine to je približno 12 miliona eura.
“Za medicinski potrošni materijal u 2017. godini iz budžeta je opredijeljeno 10.736.244,77 eura, a za tekuću godinu 10,769.600,00 eura. Napominjemo, takođe, da je za 2018. godinu izvršen rebalans budžeta FZO, pri čemu je našoj ustanovi opredijeljen veći iznos, odnosno 11.845.544,00 eura.”, saopšteno je iz KCCG.
U toj ustanovi, kažu da popis rade jednom godišnje, a da kada je riječ o odjeljenjima, prije godišnjih postupaka, uvijek se obavi neformalni popis potrošnog medicinskog materijala.
Da li rezultati tog popisa pokažu nešto drugo, osim uobičajene konstatacije da su zalihe optimalne za funkcionisanje najveće zdravstvene ustanove u CG, nijesmo mogli da saznamo.
Zanimljivo je i da je KC jedina zdravstvena ustanova koja nema bolnički informacioni sistem – što u prevodu znači da Fond zdravstva ne zna koliko je precizno medicinskog materijala ušlo, odnosno izašlo iz te ustanove.
“To je kod nas posao koji se nalazi u tabelama i na papirima, koje se ručno rade, a to je onda pakao, od brojanja, uparivanja, neslaganja, koje ne kraju ne može da da relano stanje. Zašto poslije 2016 to nije ušlo kao redovna procedura, e to je kod nas političko pitanje, to nije ni medicinsko ni ekonomsko pitanje”, kaže Kasalica.
“Mi iz godine u godinu govorimo o tom fondu, da se neka sredstva troše neracionalno. Šta su sve uzroci neracionalnog trošenja – prvi uzrok je nemanje popisa onoga što je suštinska imovina tih fondova ili suštinska sredstva sa kojima raspolažu. S druge strane, nemamo informacioni sistem koji bi nam jasno govorio o potrošnji, o dubiozama, potrebama tog sistema”, poručuje Marić.
U nevladinom sektoru smatraju da su u čitavoj priči tri osnovna problema – nepostojanje analize tržišta u sistemu javnih nabavki, izostanak davanja saglasnostI Ministarstva finansija na planove nabavki,ali i dvostruko i lose planiranje
“Mi smo nailazili da se pojedine nabavke, posebno u zdravstvu, dvostruko planiraju, što znači da ih planira Fond sa jedne strane, i manje zdravstvene jedinice sa druge strane. I to dovodi do poblema, jer se desi da se nešto nabavi dva puta, ili da se ne nabavi. Što stvara konfuziju, kako da mi znamo šta imamo u zdravstvenom sistemu, šta nam to treba, čega nam fali, i šta treba nabavljati”, kaže Ana Đurnić iz Instituta Alternativa.
U svakom slučaju, Crna Gora će ove godine na medicinska sredstva potrošiti 18 miliona eura.
Direktor Fonda zdravstva Sead Čirgić nedavno je izjavio da opredijeljena sredstva iz budžeta za Fond, godinama unazad ne mogu da pokriju stvarne zdravstvene potrebe sistema.
On je objasnio i da zdravstvena potrošnja raste usljed rasta broja korisnika zdravstvenih usluga,dostupnije i kvalitetnije zdravstvene zaštite i širenja prava iz zdravstvenog osiguranja. I sam je međutim priznao kako je neophodno da se na svim nivoima u zdravstvenom sistemu uspostavi kontrola nad troškovima i racionalizacija rashoda.
TV prilog dostupan je ovdje:
Ovaj prilog je nastao u okviru projekta “Money Watch: Civilno društvo, čuvar budžeta!”, koji sprovodi Institut alternativa u saradnji sa NVO Novi horizont i Institutom za javne finansije, uz podršku Evropske unije. Sadržaj ovog priloga je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije.
