Predmet ove analize su nabavke male vrijednosti – nova netransparentna i nekonkurentna procedura, uvedena od juna 2017. godine izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama. Iako su javne nabavke prepoznate kao oblast posebno rizična za korupciju, a Vlada kroz sve izvještaje i strateška dokumenta obećava unapređenje transparentnosti i konkurentnosti ovog dijela javne potrošnje, njena praksa ide u suprotnom pravcu.
Uvođenjem nabavki male vrijednosti, udvostručio se dio budžeta koji se troši kroz netransparentne procedure. Preko 28 miliona eura potrošeno je na ove nabavke samo u drugoj polovini 2017. godine. Nabavke male vrijednosti karakteriše široka diskrecija naručilaca, dok su samo pragovi vrijednosti ovih nabavki propisani Zakonom. Na njih se primjenjuje procedura koju naručilac utvrdi svojim internim aktom, a može se primijeniti za nabavku roba i usluga procijenjene vrijednosti do 15.000 eura, i nabavku radova vrijednosti do 30.000 eura.
Niti jedno ministarstvo ni opština nije usvojilo interni akt za nabavke male vrijednosti u roku predviđenom Zakonom o javnim nabavkama. Većina ministarstava i opština svojim internim aktima nije predvidjela obavezu objavljivanja zaključenog ugovora, čime je transparentnost dodatno ugrožena.
Kako u narednim godinama udio novca koji se potroši direktnim pogodbama, daleko od očiju javnosti, ne bi nastavio da raste, potrebno je usvojiti nova rješenja, na nivou zakona i podzakonskih akata, koja će jednako važiti i biti obavezujuća za sve naručioce. Ova rješenja treba da idu u pravcu smanjivanja prostora za diskreciju i samovolju naručilaca, veće dostupnosti i otvorenosti podataka o nabavkama male vrijednosti i unapređenja konkurentnosti.
