Rješenja o ocjenama zaposlenih u državnoj upravi za 2013. godinu ne odražavaju njihov stvarni učinak što pokazuje i primjer Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma u kojoj je rad svih zaposlenih, bez izuzetka, ocijenjen kao odličan.
Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Uredba koja reguliše njihovo ocjenjivanje predviđaju kontinuirano praćenje rada službenika i namještenika na godišnjem nivou i donošenje rješenja o ocjenama najkasnije do 31. januara naredne godine.
Međutim, Uredba je donijeta sa zakašnjenjem i stupila je na snagu tek u julu 2013. godine, što je imalo negativan uticaj na kvalitet samog postupka ocjenjivanja.
Institut alternativa (IA) je, radi uvida u primjenu novih propisa koji regulišu ovu oblast, zatražio rješenja o ocjenama državnih službenika i namještenika od pet organa – Agencije za zaštitu životne sredine, Sekretarijata za zakonodavstvo, Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva kulture.
Zahtjevi za pristup ovim informacijama poslati su 11. ferbruara 2014. godine. Još uvijek nismo dobili odgovor od Ministarstva kulture, a Agencija za zaštitu životne sredine i Ministarstvo unutrašnjih poslova nisu donijeli sva rješenja u zakonskom roku.
Na osnovu prispjelih odgovora, većina službenika i namještenika, izuzimajući Ministarstvo unutrašnjih poslova, dobila je ocjenu “odličan”. U tom smislu, najkarakterističniji je primjer Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, u kojoj su svi ocjenjivani službenici i namještenici, njih 22, “odlični”, čak i oni čija zvanja spadaju u kategoriju visoko-rukovodnog kadra, i čiji bi rad u skladu sa Zakonom trebalo da se ocjenjuje samo sa “zadovoljava i “ne zadovoljava”.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, međutim, predstavlja izuzetak jer je najveći broj zaposlenih u ovom organu, njih 226, dobilo ocjenu “dobar”, a ne “odličan”. Čak dvoje zaposlenih nije zadovoljilo, što otvara mogućnost da dobiju otkaz ako ni tokom ove godine ne dobiju “prelaznu” ocjenu.
Ono što je zajedničko svim analiziranim rješenjima je to da su štura i da ne pružaju detaljnija obrazloženja ocjene.
Naime, iako Zakon i Uredba detaljno propisuju kriterijume i mjerila za ocjenjivanje, iz rješenja koja su dostavljena IA, nemoguće je utvrditi koji je bio osnov za donošenje zbirne, tj. konačne ocjene.
Milena MILOŠEVIĆ
istraživačica javnih politika