Skupština Crne Gore je krajem decembra 2009. godine usvojila Zakon o odbrani i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vojsci nakon skoro godinu dana intenzivne političke debate vladajućih i opozicionih partija, upravo oko definisanja obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova, njihove organizacije i nadzora nad njihovim sprovođenjem. Vlada je najprije povukla prijedloge ovih zakona iz decembra 2008. godine i tokom 2009.godine predložila nove verzije, koje su takođe izmijenjene na insistiranje opozicionih i poslanika vladajuće Socijaldemokratske partije. Prema Zakonu o odbrani usvojenom krajem 2009, obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima u oblasti odbrane bavila se Agencija za nacionalnu bezbjednost, dok su bezbjednosni poslovi ostali u nadležnosti Ministarstva odbrane.
Namjera Vlade da uspostavi vojno-obavještajnu službe ne predstavlja iznenađenje i predviđena je Drugim godišnjim nacionalnim programom (ANP) iz septembra prošle godine.
Nejasno je da li se radi o lutanju između institucionalnih i zakonskih rješenja, kao i šta su stvarni zahtjevi koje u ovom pogledu NATO postavlja pred Crnu Goru. U samom obrazloženju prijedloga zakona nije naveden pravni izvor prema kojem sličan koncept organizacije vršenja ovih poslova moraju imati kandidati i članice NATO-a.
S tim u vezi treba podsjetiti da je prošle godine, uz navođenje istih uopštenih razloga – postizanje NATO standarda i interoperabilnosti – izmijenjen Zakon o ANB kojim su, između ostalog, nadležnosti Agencije proširene i na pitanja od značaja za odbrambene interese Crne Gore i ispunjenje strateških bezbjednosnih ciljeva i interesa, dakle, obavještajne i kontraobavještajne poslove u oblasti odbrane.
Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o odbrani, i Ministarstvo i Vojska dobijaju ove iste nadležnosti – za obavljanje obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova, Predložene izmjene obuhvataju precizno definisane nadležnosti MO i Vojske, što je bio jedan od nedostataka prethodnih zakonskih prijedloga kojima se pokušavalo uraditi isto (iz 2008 i 2009. godine). Međutim, podjela nadležnosti između ANB, s jedne strane, i Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, s druge strane, ostaje nedovoljno precizno razgraničena.
Posebno spornim pitanjem smatramo primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Prema prijedlogu Zakona, primjenu sredstava i metoda tajnog prikupljanja podataka će obavljati ANB u skladu sa sporazumom izmedju Ministarstva i ANB, što je nedopustivo. Sporazumom se ne može uređivati povreda Ustavom garantovnog prava na privatnost. Ovo pitanje mora biti regulisano isključivo zakonom u svim segmetima primjene mjera – što znači da Zakon mora detaljno da propiše kako se primjenju te mjere ili da direktno uputi na odredbe Zakona o ANB koje važe za primjenu mjera tajnog prikupljanja podataka. Odredbama Zakona treba propisati postupak predloga za primjenu mjere, postupak odobravanja, postupak primjene, proceduru dostavljanja informacija Odjeljenju, čuvanje i uništavanje podataka prikupljenih na ovaj način.
Pohvalno je rješenje o obaveznom godišnjem izvještaju koji će inspektor za odbranu, organ unutrašnje kontrole za Ministarstvo i Vojsku, morati podnositi Vladi, što nije slučaj sa generalnim inspektorom ANB-a.
Umnožavanje aktera koji se bave obavještajnim i kontraobavještajnim poslovima, predstavljaće izazov za skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, čiji posao postaje još zahtjevniji i složeniji. Potrebno je dodatno definisati obavezu izvještavanja o radu ovog segmenta Ministarstva i Vojske prema Odboru za bezbjednost i odbranu. Izvještaj o radu mora obuhvatiti i informaciju o rezultatima primjenjenih mjera tajnog prikupljanja podataka. Da bi objektivno ocjenjinio rad vojno-obavještajne strukture, Odbor mora raspolagati detaljnom informacijom o mjerama koje je ANB primjenila za potrebe obavještajnih, kontraobavještajnih i bezbjednosnih poslova Ministarstva i Vojske pa i ANB treba zakonski obavezati na dostavljanja te informacije Odboru.
Imajući u vidu dosadašnji nadzor ostvaren nad radom ANB-a, imamo razloga za zabrinutost kada je riječ o osiguranju efektivnog parlamentarnog nadzora nad novim nadležnostima koje će Ministarstvo i Vojska imati, ukoliko se predložene izmjene i dopune usvoje.
Dina Bajramspahić
Saradnica na projektima
