„Prijedlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti je značajno unaprijeđen u odnosu na Predlog Zakona koji je povučen iz skupštinske procedure, ali i dalje ostavlja prostor za amandmansko djelovanje u dijelu jačanja saradnje, definisanja beskućnika i usluge prihvatilišta i vođenja evidencije“, stav je Instituta alternativa.
Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dragana Radović, učestvovala je na sedmoj sjednici Odbora za zdravstvo rad i socijalno staranje na kojoj je razmatran Predlog zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
Institut alternativa smatra da je u suštinskom dijelu predlog Zakona značajno unaprijeđen i da afirmiše najznačajnije novine predviđene reformom socijalne i dječije zaštite, kao što su: priznavanje veće uloge organizacija civilnog društva koje su prepoznate kao najzastupljeniji pružaoci socijalnih usluga, definisanje i razvoj socijalnih usluga, sa posebnim akcentom na deinstitucionalizaciju i obezbjeđenje dostupnosti socijalnih usluga u lokalnim zajednicama, uvođenje postupka licenciranja i akreditacije, osnivanje Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu i uvođenje reda u način vođenja evidencije u formi izrade socijalnih kartona, odnosno uvođenje elektronske baze podataka o korisnicima prava socijalne i dječije zaštite.
“Ipak, smatramo da se može iskoristiti prostor za amandmansko djelovanje kada je u pitanju definisanje pojma beskućnika, jačanje saradnje Zavoda za zapošljavanje i centara za socijalni rad, vođenje evidencije i bolje definisanje usluga prihvatilišta”, kazala je Radović.
Radović je ukazala da je bilo potrebno više uključiti predstavnike civilnog društva u izradu i komentarisanje Predloga Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti. “Posebno bi se osvrnuli na član 17 predloga Zakona- Strateška dokumenta i opomenuli na praksu da se prvobitno donosi startegija u kojoj se definišu dugoročni ciljevi i prioriteti razvoja socijalne i dječije zaštite, a potom zakoni i drugi akti. Prilikom izrade ovog Zakona učinjen je izuzetak od takve prakse”.
Kada je u pitanju vođenje zbirki podataka (član 148), predviđeno je vođenje evidencije i o pružaocima usluga i korisnicima prava u sistemu socijalne i dječije zaštite. Institut smatra da je potrebno obavezati pružaoce socijalnih usluga, a posebno organizacije civilnog društva na redovnu razmjenu podataka i informisanje o korisnicima njihovih usluga. Ovo je potrebno kako bi postojala pouzdana baza podataka o pružaocima usluga i dostupnim uslugama u lokalnim zajednicama, ali i da bi se izbjegle zaloupotrebe prava. Institut predlaže da se ova obaveza razmjene podataka uredi ugovorom koji sklapaju ugovarač usluge (država ili lokalna samouprava) i pružaoc usluge. Ovo je privremeno rješenje dok se ne uvede postupak licenciranja pružalaca usluga, što je planirano u periodu od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona.
“Pojam beskućnika nije adekvatno definisan jer beskućnik nije samo lice koje živi na otvorenom prostoru ili na ulici već i lice koje je privremeno smješteno u prihvatilište i/ ili sklonište odnosno svako lice koje nema imovinu niti sredstava za život”, istakla je Radović.
Iako je akcenat reforme socijalne i dječije zaštite na razvoju socijalnih usluga, u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti nisu jasno definisane sve usluge smještaja. Konkretno, za porodični smještaj i hraniteljstvo nije predviđeno kada odnosno u kojim situacijama se obezbjeđuje koja vrsta smještaja (standardni, urgentni, povremeni, smještaj uz intenzivnu ili dodatnu podršku) niti je predviđeno regulisanje ovog pitanja podzakonskim aktom. Takođe, i dalje nije definisano prihvatilište i /ili sklonište niti je predviđeno donošenje posebnog podzakonskog akta kojim će se definisati pružanje ove usluge. Iako Institut zastupa stav da prihvatilišta treba da budu u nadležnosti lokalnih samouprava, nedefinisanjem osnovnih kriterijuma za pružanje ove usluge se izbjegava i rješavanje problema ove populacije jer lokalna samouprava nije obavezna da pruži dodatna prava socijalne i dječije zaštite.
Predlog Zakona afirmiše aktivaciju radno-sposobnih korisnika materijalnih davanja, ali ne predviđa obavezu sklapanja individualnih planova aktivacije o prevazilaženju nepovoljne situacije korisnika prava. Naime, predlog Zakona predviđa da centar za socijalni rad može (ali ne mora) zaključiti sporazum o prevazilaženju nepovoljne situacije korisnika prava. Institut smatra da individualni plan aktivacije mora biti obavezan za sve radno- sposobne korisnike materijalnog obezbjeđenja ili se moraju definisati jasni kriterijumi na osnovu kojih centar procjenjuje da li se ili ne zaključuje ovaj sporazum.
Institut smatra da nije potrebno ograničavati pravo na materijalno obezbjeđenje ukoliko radno-sposobni korisnik ovog prava ispunjava sve obaveze predviđene individualnim planom aktivacije i individualnim planom zapošljavanja. U cilju vođenja i praćenja slučaja potrebna je intenzivnija saradnja Zavoda i centra za socijalni rad i usklađivanje aktivnosti predviđenih u planovima ove dvije institucije.
Iako je veliki broj preporuka i komentara Instituta na predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti prihvaćen kako od strane predlagača tako i od poslanika (članova Odbora), smatramo da je neophodno amandmanskim djelovanjem dodatno unaprijediti kvalitet novog normativnog okvira sistema socijalne i dječije zaštite.
