Crna Gora treba da uspostavi evidenciju beskućnika i u Predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti jasno definise vrstu, nadležnost i način pružanja socijalnih usluga ovoj populaciji.
Koliko je ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države i države socijalne pravde afirmisano u praksi potvrđuje činenjenica da se prvi put u crnogorskom zakonodavstvu pojam beskućnika pojavljuje u Predlogu zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz 2012. godine.
Institut alternativa smatra da je dobro što je Predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti vraćen na doradu, posebno u dijelu jasnijeg razgraničenja podjele nadležnosti između centara za socijalni rad i lokalnih samouprava. Kako je prioritet na razvoju socijalnih usluga, smatramo da Predlog Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti treba posebno da definiše usluge skloništa i /ili prihvatilišta za beskućnike, te da ove usluge treba da budu u nadležnosti lokalnih samouprava.
Svjesni finansijskih ograničenja lokalnih samouprava da posebno obezbijede ove usluge za potrebe lokalnog stanovništva, smatramo da sklonište za beskućnike treba da postoji makar u onim lokalnim samoupravma u kojima je problem beskućništva najviše zastupljen. Stoga je potrebno da Ministarstvo rada i socijalnog staranja u saradnji sa svim socijalnim akterima, prioritetno centrima za socijalni rad i nevladinim organizacijama, što prije uspostavi evidenciju ovih lica. Činjenica da nadležni u Ministarstvu ne raspolažu ni okvirnim brojem beskućnika u Crnoj Gori, ukazuje da su beskućnici uskraćeni za zaštitu osnovnih ljudskih prava, te da se beskućništvo kao najozbiljniji socijalni problem ignoriše od strane države
Svakako da će evidencija beskućnika biti urađena uspostavljenjem informacionog sistema socijalnog staranja odnosno izradom socijalnog kartona, ali napominjemo da je rok za izradu ovog projekta 2014. godina. Neizvjesnost daljeg korišćenja privremenog smještaja beskućnika u Podgorici opominje na hitnost rješavanja ovog problema.
Iako je dosadašnji napor da se obezbijedi privremeni smještaj za beskućnike na području Podgorice veliki korak naprijed, neizvjesnost budućnosti korisnika ove usluge upozorava da se regulisanju problema beskućništva mora pristupiti na drugačiji način. Činjenica da je ulogu inicijatora u rješavanja problema beskućništva, makar na lokalnom nivou, preuzela nevladina organizacija “Akcija za ljudska prava”, dovoljno svjedoči u prilog potrebe za većom saradnjom Ministarstva rada i socijalnog staranja i civilnog sektora. Ovdje ne mislimo samo na učešće u izradi strateških dokumenata, zakona i drugih predloga javnih politika, već i na napor Ministarstva da se više posveti zahtjevima civilnog sektora koji se bavi ovom tematikom.
Osim obezbjeđenja trajnog smještaja, korisnicima skloništa i /ili prihvatilišta za beskućnike treba pružiti i psihosocijalnu podršku i pomoć u cilju postizanja socijalne inkluzije.
Svjesni da je problem beskućništva kompleksan i da u sebi sadrži brojne pravne dileme i pitanja, apelujemo da država ne zaboravi da si i ljudi bez krova nad glavom njeni punopravni građani, a ne građani drugog reda.
Dragana Radović
Istraživačica javnih politika
