Razmatranje izvještaja o radu institucija nad kojima vrše nadzor je važan kontrolni mehanizam na raspolaganju posalnicima i poslanicama.
Novi saziv Skupštine donio je i presedane u broju izvještaja institucija, koji se ne usvajaju na matičnim odborima.
U novom infografiku predstavljamo ključne brojke u ovoj oblasti parlamentarnog nadzora i ukazujemo da kvantitet izvještaja koji nijesu usvojeni nije išao u korak sa kvalitetom kontrole nad radom institucija.
Evropska unija (EU) je umorna od proširenja, a građanke i građani regiona od čekanja na benefite integracije u EU. Očigledno je da postojeći pristup ne daje rezultate i da mu je potreban novi podsticaj.
U želji da doprinesemo novoj dinamici proširenja EU na Zapadni Balkan, u okviru mreže istraživačkih centara iz regiona TEN – Think for Europe Network, čiji smo član, i zajedno sa Centrom za evropske političke studije (CEPS) iz Brisela, pripremili smo set novih ideja za ranu integraciju u EU, koja će omogućiti opipljivije podsticaje za zemlje koje teže punopravnom članstvu.
Zagovaramo usvajanje nove metodologije, koja će omogućiti postupnu funkcionalnu i institucionalnu integraciju na osnovu objektivnog monitoringa koji će biti propraćen konkretnim kvanitativnim pokazateljima napretka.
Više o našim idejama, koje su upućene u momentu kada predsjedavanje EU preuzima Slovenija, koja je obećala da će joj proširenje biti u fokusu, pročitajte na linku.
Institut alternativa je uzeo učešće u javnoj raspravi i u okruglom stolu o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) i predstavio ključne preporuke za oporavak transparentnosti javnog sektora.
Za pravnu sigurnost primjene inoviranog zakona je ključno propisivanje obaveze sačinjavanja i redovnog ažuriranja kataloga organa vlasti koji podliježu obavezama u vezi sa slobodnim pristupom informacijama (katalog obveznika primjene Zakona o SPI). Time će se ubuduće izbjeći situacije u kojima se Institut alternativa više puta našao, a to je da organ vlasti, poput privrednog društva u većinskom državnom vlasništvu, tvrdi da nije obveznik primjene Zakona o SPI i da se oko toga sporimo pred Upravnim sudom.
Zakon je zadržao poslovnu tajnu i zaštitu intelektualne svojine kao osnov za ograničenje pristupa informacijama. Problem je što se značenje ovih pojmova crpi iz brojnih drugih zakona koji ih mahom definišu u kontekstu privatnog sektora. Dosljedna primjena ovih definicija na javni sektor, a u kontekstu primjene Zakona o SPI, obesmislila bi sami duh slobodnog pristupa informacijama i derogirala ključne principe ovog krovnog Zakona.
Podsjećamo da smo u analizi „Poslovne tajne javnih preduzeća“ 2019. godine pokušali da prebrojimo sve zakone koji na različite načine uređuju poslovnu tajnu (njih devet), i time ilustrovali konfuziju koju je uvođenje ovog ograničenja izmjenama Zakona o SPI iz 2017. godine uvelo. Kako bi se spriječilo da interna akta pojedinih organa derogiraju odredbe Zakona o SPI (kao što su činila i čine pojedina preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, kao da su privatna), smatramo da eventualno rješenje treba tražiti na način što će se jasno definisati da poslovna tajna, u duhu ovog zakona, eventualno može podrazumijevati isključivo informacije koje imaju komercijalnu vrijednost, sadrže neotkrivena znanja, izume, dostignuća (inovacije), koje nisu nastale u okviru pružanja određene javne usluge i koje se ne odnose na raspolaganje finansijskim sredstvima iz javnih prihoda i državnom imovinom, i za koje nije propisana obaveza proaktivnog objavljivanja u drugim posebnim zakonima, odnosno, za čijim objavljivanjem ne postoji preovlađujući javni interes.
Smatramo i da je ograničenje pristupa informacijama koje se odnosi na pokretanje i vođenje po službenoj dužnosti disciplinskog, upravnog i sudskog postupka, i okočanje ovih postupaka, preširoko postavljeno. Smatramo da bi ovakav izuzetak bio svojevrstan „autogol“ slobodnom pristupu informacijama, budući da je skoro svako postupanje javnopravnih organa upravni postupak.
U dijelu koji se tiče proaktivnog objavljivanja, smatramo da Zakonom treba propisati i dinamiku objavljivanja svih dokumenata koja podliježu obavezi proaktivnog objavljivanja (spiskova zaposlenih i javnih funkcionera i akata o unutrašnjoj organizaciji, ugovora, aneksa ugovora itd.). Neredovno ažuriranje je sudbina većine baza podataka u Crnoj Gori, pa smatramo da Zakonom precizno treba obezbijediti da se ovi dokumenti objave ili ažuriraju u roku od sedam dana od usvajanja i/ili nastanka promjene.
Takođe, treba definisati da se i informacije o dodjeli bespovratnih sredstava, subvencija, kredita, sponzorstava i donacija i informacije o pojedinačnim plaćanjima fizičkim i pravnim licima objavljuju najmanje na mjesečnom nivou, do desetog dana tekućeg mjeseca za prethodni. Ne postoji opravdanje za kvartalno izvještavanje o ovim pitanjima, jer su organi vlasti već dokazali da su u stanju da proizvode ove informacije čak i nedjeljno, prema Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Kako bi se obezbijedila puna transparentnost, neophodno je da se, uz informacije o pojedinačnim raspolaganjima prema fizičkim i pravnim licima (tabelarno, kako je to sad predviđeno), objavljuju i akta na osnovu kojih se vrši isplata – ugovori, fakture, nalozi, rješenja i druga akta.
Izuzetak kojim se izuzimaju od prava na pristup informacijama sredstva dodijeljena za socijalna primanja, zdravstvenu zaštitu i zaštitu od nezaposlenosti treba brisati, jer organi to zloupotrebljavaju i odbijaju zahtjeve za SPI, iako su načini kako se ove informacije štite već detaljno propisani drugim članom i Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Podsjećamo, pod okriljem ovakvog izuzetka, štićeni su, između ostalog, i podaci o izdacima iz tekuće budžetske rezerve.
Ostali detaljni komentari Instituta alternativa dostupni su na ovom linku.
Stevo Muk
Predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa
Možda više nemamo taster poslanike i poslanice, ali zato se suočavamo sa novim izazovima nedovoljnog učešća javnosti, izostanka procjene fiskalnog efekta zakonodavnih inicijativa poslanica i poslanika, i sveukupnih analiza uticaja javnih politika čiji predlozi dolaze iz Skupštine.
Zbog toga smo danas poslanicama i poslanicima uputili preporuke, sumirane u našem novom infografiku:
To je po prvi put u proteklih deceniju da je broj zakonskih prijedloga koji je podnijet od strane poslanica i poslanika premašio broj prijedloga podnijetih od strane Vlade. U prosjeku na godišnjem nivou, u periodu od 2010. do kraja 2020. godine, poslanici su inicirali tek četvrtinu prijedloga zakona koje je Skupština razmatrala.
Većina inicijativa podnijetih od strane poslanica i poslanika od konstituisanja novog saziva, njih 25, je i dalje u proceduri, dok je usvojeno ukupno devet predloga za izmjenama i dopunama zakona o državnom tužilaštvu, radu, državnim službenicima i namještenicima, zdravstvenoj zaštiti, osnovnom obrazovanju i vaspitanju, socijalnoj i dječijoj zaštititi, poljoprivredi i ruralnom razvoju, doprinosima za obavezno socijalno osiguranje i Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju. Svi usvojeni prijedlozi došli su od predstavnika parlamentarne većine. Međutim, više od 40%, odnosno 16 zakonskih prijedloga inicirala je opozicija, i oni su i dalje u skupštinskoj proceduri.
Iako je rano govoriti o prohodnosti zakonskih prijedloga opozicije tokom novog saziva parlamenta, u prethodnom periodu ona je bila izuzetno niska. Primjera radi, iako su tokom 2020. godine poslanice i poslanici podnijeli 43 zakonska prijedloga, usvojeno je svega njih šest, odnosno 13%, a sve usvojene inicijative su predložene od strane parlamentarne većine.
Potreba boljeg regulisanja procedure za učešće u donošenju odluka kada njihov inicijator nije Vlada naročito je izražena promijenjenom dinamikom odnosa između Vlade i Skupštine, nakon parlamentarnih izbora. Usvajanje važnih zakona bez javne rasprave ukazuje na potrebu regulisanja procedure učešća javnosti u donošenju odluka, onda kada je njihov ključni inicijator parlament. Dodatno, osim procedura učešća javnosti u donošenju odluka, jednako je važno razraditi procedure fiskalne procjene i sveukupne analize uticaja propisa koje predlažu poslanice i poslanici.
Ove procedure sada su razrađene samo za situacije u kojima je Vlada predlagač propisa, pa se tako podzakonskim aktima i Poslovnikom Vlade regulišu procedure formiranja radnih grupa za izradu zakona i učešće zainteresovane javnosti, sprovođenje javnih konsultacija i javnih rasprava, i procedura analize procjene uticaja propisa. I na nivou Vlade ove procedure se sprovode uz brojne manjkavosti, ali ostavljaju prostora za pravovremenije uključivanje javnosti u donošenje odluka.
Odbor za ekonomiju, finansije i budžet razmatra prijedloge zakona sa aspekta njihovog uticaja na budžet. Kada su poslanice i poslanici predlagači zakona, Poslovnikom Skupštine je predviđena procedura dobijanja mišljenja o prijedlogu od strane Vlade. Međutim, u prethodnom periodu zabilježili smo slučaj da je Odbor za ekonomiju, finansije i budžet razmatrao izuzetno važan Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, a da nije mogao utvrditi uticaj na budžet, jer je razmatrao predložene izmjene prije isteka roka u kojem je Vlada trebalo da dostavi mišljenje.
Dodatno, kao što smo nedavno ukazali, i kroz amandmandsko djelovanje koje nije propraćeno adekvatnim analizama, poslanici mogu zaobići važne procedure fiskalnih procjena i javnih rasprava. Tako je na Prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu do 1. juna podnijet 51 amandman od strane poslanika. Ukupna vrijednost preraspodjela koje se njima predlažu je 128 miliona ili oko 5% budžeta za 2021. godinu. Samo amandmani vladajuće koalicije nose sa sobom promjene od preko 86 miliona i svi za izvor sredstava uzimaju tekuću budžetsku rezervu, čiji je ukupan planirani iznos za skoro 10 miliona manji od ukupne vrijednosti budžetskih amandmana parlamentarne većine.
Navedeni primjeri pokazuju potrebu detaljnijeg regulisanja procedure donošenja odluka i zakona, u situacijama kada su njihovi incijatori poslanice i poslanici. Ove procedure bi trebalo da budu jedan od prioriteta prilikom rada na najavljenom Zakonu o Skupštini, ali i paralelnim izmjenama Poslovnika Skupštine, koje su, uprkos određenim pomacima iz decembra prošle godine, i dalje nužne.
Milena Muk
Institut alternativa
