Iako bi programsko budžetiranje trebalo da nam omogući da vidimo ko u društvu ima koristi od budžeta, u praksi u većini slučajeva nije tako. Kada se dublje zagrebe u analizu zahtjeva za budžetskim sredstvima i izvještaja o izvršenju budžeta evidentno je da programsko budžetiranje nije dovoljno razvijeno, a naročito u dijelu rodno odgovornog budžetiranja. Potrošačke jedinice ne pripremaju pravovremeno polugodišnje izvještaje o izvršenju budžeta, dok su česti slučajevi zahtjeva i izvještaja o izvršenju budžeta u kojima nedostaju indikatori ili obrazloženje za utrošena sredstva. Kada je riječ o rodno odgovornom programskom budžetiranju u praksi, broj rodno odgovornih ciljeva i indikatora programa, potprograma i aktivnosti potrošačkih jedinica nije zadovoljavajući.
Brojne potrošačke jedinice nepravilno označavaju svoje ciljeve kao rodno odgovorne, iako oni to nisu ili nisu praćeni indikatorima koji bi preslikali obećanje smanjenja rodnih razlika u budžetska sredstva. Tako može doći do pogrešne slike stanja i podataka koji govori da značajan broj potrošačkih jedinica ima rodno osjetljive budžete, i da nije potrebno dalje unapređenje u ovoj oblasti. O nedovoljnoj orodnjenosti budžeta govori i činjenica da je u analiziranim zahtjevima za budžetskim sredstvima od ukupno 315 indikatora, svega 5 indikatora koji su rodno odgovorni, ili 1,5% svih indikatora.
