Predmet ove analize je procedura ocjenjivanja rada službenika i službenica u sistemu državne uprave u Crnoj Gori, imajući u vidu važnost ovog instituta za uspostavljanje sistema napredovanja na osnovu zasluga ali i za sveukupnu reformu službeničkog sistema. Ocjenjivanje rada ne bi trebalo kao ishod da ima isključivo nagradu i kaznu za zaposlene, već i usmjeravanje njihovog učinka ka ispunjavanju ključnih ciljeva institucije.
Sistem ocjenjivanja državnih službenika i namještenika bilježi porast u obuhvatu zaposlenih. Ukupan broj ocijenjenih porastao je sa 3.522 u 2020. na 4.592 u 2024. godini. I pored sve većeg obuhvata ocjenjivanjem, i dalje značajan procenat zaposlenih ostaje neocijenjen – u posmatranom periodu, između 55% i 70% državnih službenika i namještenika nije bilo obuhvaćeno ovim procesom.
Kvantitativni rast u obuhvatu ocijenjenih ne prati nužno i kvalitativno unapređenje samog procesa ocjenjivanja. Analiza strukture ocjena pokazuje izrazit i kontinuiran porast udjela zaposlenih koji su ocijenjeni najvišom ocjenom „ističe se”: sa skoro 80% od ukupnog broja ocijenjenih u 2020. godini na preko 90% u 2024. godini. Ocjena „ne zadovoljava” davana je u zanemarljivom broju, najviše šest slučajeva u jednoj godini (2022). Dodatno, starješine organa se gotovo uopšte ne ocjenjuju, 0 ocijenjenih tokom 2024. godine. I za visoki rukovodni kadar izostaju pouzdani podaci o procedurama ocjenjivanja, iako bi i njihov i rad starješina organa trebalo da bude podložan ocjeni dva puta godišnje.