Intervju koordinatorke istraživanja Jovane Marović za agenciju MINA:
Koji su, po vašem mišljenju, glavni nedostaci crnogorskog zakonodavstva kada je u pitanju borba protiv korupcije?
Po ocjenama Evropske komisije opšti okvir za borbu protiv korupcije u Crnoj Gori je uspostavljen, ali u zakonskoj regulativi postoje brojni nedostaci, dok se primjenom ovog zakonodavstva ne postižu dovoljni rezultati. Ocjena o uspostavljenom opštem okviru za borbu protiv korupcije nije u potpunosti korektna. Ostaje nejasno zašto se oblast javno-privatnog partnerstva posmatra izvan konteksta pregovora u poglavlju 23, te ukupne borbe protiv korupcije. Takođe je diskutabilno zašto se definisanje ovog okvira ne nalazi u Planu rada Vlade za 2013. godinu, i koji su konkretni rezultati dosadašnjeg dvogodišnjeg rada na izradi jedinstvenog zakonodavnog okvira za oblasti JPP i koncesija. Ista primjedba se odnosi i na usaglašavanje Zakona o koncesijama sa relevantnim pravnim propisima EU, budući da Izvještaj EK o napretku Crne Gore za 2012. godinu podvlači potrebu usaglašavanja. Upravo, zbog nedostataka ovog zakona, nepreciznog institucionalnog ustrojstva i isprepletenih nadležnosti, kao i neadekvatnog sistema naplate koncesija, koncesionari samo u 2012. godini, na ime neizmirenih obaveza, duguju 12 miliona eura. Uz nepostojanje adekvatnog zakonskog, institucionalnog i nadzornog okvira za oblasti JPP i koncesija, prostor za korupciju ostaje velik.
Kada se uzme u obzir zakonodavstvo koje EK karakteriše kao dobru osnovu za regulisanje predmetne oblasti, kao što je slučaj sa Zakonom o javnim nabavkama, osim problema neadekvatne kontrole ovih postupaka koji se ističe, Zakon nije u potpunosti usaglašen sa acquis-jem (npr. regulisanje šoping metode), niti je adekvatno odgovorio na potrebu unapređenja antikorupcijskih pravila i mehanizama. Prisutan je i nedostatak instucionalnog mehanizma za praćenje i nadgledanje implementacije definisanih antikorupcijskih normi i pravila (npr. odredbe koja zabranjuje zapošljavanje lica uključenih u postupak javne nabavke u periodu od dvije godine kod pravnog lica – ponuđača sa kojim je sklopljen ugovor o javnim nabavkama).
Odredbe Krivičnog zakonika je neophodno izmijeniti u dijelu koji se odnosi na preciznije definisanje krivičnog djela davanja mita, kao i inkriminisanja nedozvoljenog uticaja na nosioce pravosudne funkciije.
Uz potrebu otklanjanja brojnih nedostataka u antikorupcijskom zakonskom okviru, samo kontinuirano sprovođenje zakonskih normi, uz adekvatnu kontrolu implementacije, može dovesti do efikasne borbe protiv korupcije.
Smatrate li da bi, u cilju efikasne borbe protiv korupcije, trebalo što prije pokrenuti proceduru za donošenje zakona o porijeklu imovine i o otvaranje dosijea saradnika tajnih službi?
Inicijative o usvajanju zakona o porijeklu imovine postoje u zemljama regiona (npr. u Republici Srbiji aktuelne su aktivnosti na pripremi ovog zakona). Argumenti koji se najčešće mogu čuti u pravcu njegovog usvajanja zasnovani su na potrebi suzbijanja tzv. «pobočne korupcije», tj. provjere i suzbijanja neosnovanog bogaćenja najbližih srodnika javnih funkcionera, kao i da bi ovaj Zakon u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj borbi protiv korupcije. Međutim, bez obzira na izvjesne rezultate do kojih bi moglo doći primjenom Zakona o porijeklu imovine, iskustva zemalja u kojima je ovakav Zakon bio na snazi nisu pozitivna. Tako je, npr, u Slovačkoj Zakon o dokazivanju izvora imovine 2005. godine, koji se odnosio na sve koji ne mogu dokazati porijeklo imovine, bio na snazi samo mjesec dana. Odredbe tog Zakona su uslovile pokretanje ogromnog broja predmeta i zahtjeva za provjeru imovine, što je gotovo paralisalo sistem.
Kakve bi, prema Vašem mišljenju, trebalo da budu kazne za korupciju kada su u pitanju javni funkcioneri?
Efikasno sankcionisanje zloupotrebe službenog položaja od strane javnih funkcionera je moguće postići doslednom primjenom člana 45 Zakona o prekršajima koji precizira da se «učiniocu prekršaja zabranjuje da obavlja poziv, djelatnost ili dužnost koje obavlja na osnovu prijave, odnosno odobrenja ili dozvole nadležnog organa.»
U Izvještaju o analitičkom pregledu usklađenosti zakonodavstva u poglavlju 23 (Pravosuđe i temeljna prava), EK podvlači da Zakon o sprečavanju sukoba interesa ne definiše adekvatno objavljivanje imovine javnih funkcionera budući da se sadržina prijava ne provjerava kako bi se utvrdili slučajevi nezakonitog bogaćenja, kao i da su krivične sankcije koje predviđa ovaj Zakon «nedovoljno odvraćujuće». Stoga bi u pravcu boljeg regulisanja kaznenih odredbi trebalo Zakonom odrediti maksimalne kazne koje postoje u zemljama Evropske unije.
Smatrate li da bi trebalo zakonom propisati da krivična djela korupcije i organizovanog kriminala ne zastarijevaju?
Odredbe da krivična djela korupcije i organizovanog kriminala ne zastarijevaju je potrebno inkorporirati u crnogorski zakonodavni okvir. Na taj način bi se pratila dobra praksa zemalja regiona (Hrvatska je, npr, 2010. godine ustavnim promjenama riješila ovo pitanje). Krivična djela korupcije i organizovanog kriminala je komplikovano dokazivati, odredbe o njihovom nezastarijevanju bi bile pozitivan pomak u njihovom rasvjetljavanju.
Treba li zakonom regulisati da se zapljena nelegalno stečene imovine primjenjuje retroaktivno?
Princip retroaktivnosti nije dozvoljen u pravu. Zakoni se primjenjuju od trenutka stupanja na snagu. Retroaktivnost može uticati na (ne)sigurnost pravnog sistema i neizvjesnost kod građana.
Jovana Marović
Koordinatorka istraživanja
