Izgleda da proces parlamentarnog dijaloga ide u dobrom pravcu. Takav zaključak se može izvesti nakon sastanaka političkih lidera, sastanaka opozicionih stranaka, pristajanja SNP na učešće u dijalogu i otvaranju za učešće u privremenoj vladi vlasti i opozicije, odluke Demokrata da ne opstruiraju mogući dijalog i dogovor, kao i nakon dogovora vlasti i opozicije u Podgorici o formiranju mjesnih zajednica kroz učešće vlasti i opozicije. Konkretizacija ponuda iz vlasti, natjerala je i opozicione stranke da dalje konkretizuju svoje zahtjeve, a sada je važno da parlamentarni dijalog i dogovor koji iz njega slijedi ne budu svedeni na dogovor o učešću opozicije u vladi, već da uključe druge važne stubove kontrole izbornog procesa.
Dogovor mora uključiti i analizu primjene akcionih planova Državne izborne komisije i MUP-a na primjeni izbornog zakonodavstva – posebno u dijelu obaveza na uspostavljanju funkcionalnog biračkog spiska i primjene elektronske identifikacije birača. Lokalni izbori u Tivtu, čije se raspisivanje očekuje, pokazaće u kojoj mjeri su nadležne institucije spremne za organizaciju izbornog procesa na parlamentarnim izborima.
U pogledu ljudi koji će opoziciju predstavljati na političkim mjestima, opozicija mora konačno preuzeti odgovornost i prestati da se nećka i sebi traži zamjenu u civilnom sektoru i na drugim mjestima. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh ove jedinstvene misije niko drugi ne može preuzeti na sebe. Ovo naročito iz razloga što je cjelokupni proces kao i najavljeni dogovor, istorijska prilika i bez ozbiljne šanse da bude ponovljen. Vlada vlasti i opozicije za pripremu ovih izbora biće formirana sada i nikada više, što nosi istorijski rizik legitimizacije procesa, ne samo za ovaj izborni ciklus, nego i za ubuduće.
Kada je riječ o ministrima iz opozicije u vladi, opozicija i vlast moraju dogovoriti neka dodatna pravila kako njihovo učešće ne bi ograničilo sprovođenje usvojenih javnih politika, vodilo dnevnoj konfrontaciji unutar vlade, ili odvelo u takmičenje u upotrebi i zloupotrebi državnih resursa i ministarskih ovlašćenja.
Jedan broj funkcija u javnim institucijama, a koje opozicione stranke traže, nesporno pripada krugu političkih imenovanja – vlada ih imenuje i razriješava, te kao takve ne mogu biti sporni dio pregovora. Međutim, kada je riječ o pozicijama koje su predmet javnog oglašavanja i konkurentnog procesa, bilo bi od značaja da se njihova nezavisnost očuva. Ovo govorim znajući, a na što je Institut alternativa u kontinuitetu ukazivao, koliko su ove pozicije duboko partijski zatrovane. Pa ipak, vjerujem da se zakon i deklarisani cilj, profesionalizacija i depolitizacija visokog rukovodnog kadra, koji uključuje pomoćnike ministara (sada nazvane generalni direktori direktorata) moraju očuvati.
Kao alternativu tome, a za postizanje ciljeva izgradnje izbornog povjerenja može biti od značaja mogućnost koju nudi institut državnog sekretara. Riječ je, naime, o de facto zamjeniku ministra, koji može imati sva ovlašćenja ministra, a politički se imenuje. Prema Zakonu o državnoj upravi, državnog sekretara imenuje i razriješava Vlada, na predlog ministra, bez javnog konkursa i dužnost mu prestaje prestankom mandata ministra. Iz navedenih odredbi zakona, vidljivo je da ova pozicija otvara prostor da se na elegantan i na zakonu zasnovan način imenuju lica (iz redova opozicije) u ministarstvima gdje opozicija ne bude predstavljena u liku ministara, i tako ostvaruje značajan vid kontrole.
Imajući u vidu raširenu praksu kupovine glasova i drugih zloupotreba u vezi sa izbornim pravima, nezaobilazna je uloga tužilaštva, policije i drugih organa u otkrivanju i gonjenju počinilaca (nalogodavaca i izvršilaca s obije strane kupoporodajne radnje) tih krivičnih djela. Zato važan dio političkog sporazuma mora biti odluka da Skupština Crne Gore,u obliku pisane skupštinske deklaracije ili zvanične preporuke nastale kao rezultat parlamentarnog dijaloga, pozove državno tužilaštvo da tokom 2016. godine, tokom lokalnih, i u susret parlamentarnim izborima, u vrh prioriteta u radu stavi gonjenje počinilaca krivičnih djela protiv slobode izbora, kao i krivična djela zloupotrebe službenog položaja, a u vezi sa navedenim krivičnim djelima. Skupština Crne Gore, bi u skladu sa takvim sporazumom, preporučila državnom tužilaštvu da svoju profesionalnu pažnju, unutrašnju organizaciju, raspoložive resurse kao i komunikaciju i saradnju sa Upravom policije i drugim nadležnim državnim organima utvrdi i vodi na način koji će garantovati da se pravovremeno i efikasno istraže saznanja o izbornim zloupotrebama. Skupština Crne Gore odnosno poslanički klubovi potpisnici sporazuma bi se obavezali da se, kroz mehanizme parlamentarnog nadzora, uključujući i parlamentarna saslušanja, redovno, a najmanje jednom mjesečno, informišu o aktivnostima državnog tužilaštva, uprave policije i drugih nadležnih organa u otkrivanju i gonjenju počnilaca navedenih krivičnih djela. Već sam na susretu predstavnika nevladinih organizacija sa VDT, rukovodiocima specijalnog, višeg i osnovnog tužilaštva ukazao na potrebu da se ”Operacija Snimak 2016” nađe na dnevnom redu tužilaštva. Odluči li se tako, ranija saznanja ukazuju na tragove koji uglavnom vode do jedne ”pećine”, pa bi i posao tužilaštva mogao biti olakšan, odluče li raniji akteri da ponove stare prakse izbornog djelovanja.
Na kraju, ali dugoročno vrlo bitno, vjerujem da je aktuelni politički dijalog i politički dogovor prilika da političke partije vlasti i opozicije zajednički konstatuju da su usvajanje pravnog okvira i imenovanje ovog i ovakvog Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije, rezultat trulog političkog kompromisa koji je uništio temelje nove Agencije i mogućnost da ona iole ozbiljno i nezavisno radi svoj posao. Zato dogovor o neophodnosti izmjene pravnog okvira i personalnog sastava Savjeta i direktora Agencije za sprečavanje korupcije može biti dugoročno važan doprinos ovog političkog procesa daljoj borbi protiv korupcije.
Stevo MUK
Predsjednik Upravnog odbora
Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” dnevnog lista Vijesti
