Policija, politika, reforme i korupcija

Dina BajramspahićNajbrojniji dio naše državne uprave su policijski službenici i posebno zahtjevan je izazov organizovati ih da funkcionišu efikasno i postižu očekivane rezultate. Ovo naročito imajući u vidu nasleđe ’90-tih koje je na ovaj organ ostavilo posebno teške posljedice usljed ozbiljnog narušavanja stručnosti zaposlenih u policiji, njene prekobrojnosti, pada profesionalnih standarda za rad i posebno zapošljavanje u policiji. Kada se tome dodaju sumnje o korupciji i vezama između jednog broja službenika sa organizovanim kriminalom, situacija se dodatno komplikuje.

Kada je u pitanju nadzor nad policijom, tokom poslednjih godina su napravljeni važni pomaci, i kada je u pitanju parlamentarni nadzor, unutrašnja i građanska kontrola, kontrola od strane nezavisnih institucija. Nisu sva nadzorna tijela jednako uspješna, naprotiv, ali kada npr. policajac kine u dokazni materijal protiv njega se po automatizmu pokreće disciplinski postupak – za razliku od većine ostalih crnogorskih državnih organa koji još uvijek gaje kulturu prikrivanja grešaka i zloupotreba svojih službenika. (Primjer istrajnosti u tome je Ministarstvo poljoprivrede, koje uporno zataškava aferu “Cigarilosi”). Međutim, policija je najmanje napredovala u onome što je ključno: efikasnost u suzbijanju kriminaliteta, posebno organizovanog i privrednog kriminala i korupcije.

Najnoviji podaci koje smo prikupili pokazuju da Uprava policije sada ima 4203 službenika, što znači da je već postignuto planirano smanjenje broja službenika iz Vladinog Plana unutrašnje reorganizacije javnog sektora iz 2013. “Caka” je u tome da Vladina projekcija smanjenja nije obrazložena nikakvom analizom ni ozbiljnom procjenom, već samo tako dat broj “4287 do 2017”, pa se ne može argumentovano reći ni koji broj policijskih službenika bi bio optimalan. Zato je više nego vjerovatno da će Vlada i MUP morati ponovo pozabaviti brojem službenika i njihovom organizacijom u odnosu na kriterijum njene efikasnosti.

Početkom ove godine udružili smo se sa organizacijama iz regiona u mrežu POINTPULS u okviru projekta čiji je cilj dati doprinos transformaciji policija na Balkanu u profesionalne policijske službe koje uživaju povjerenje i poštovanje svojih građana. Između ostalog smo krajem jula, u četiri glavna grada u regionu, Podgorici, Beogradu, Sarajevu i Prištini, predstavili rezultate istraživanja javnog mnjenja o integritetu policija sačinjenih po istovjetnoj metodologiji kako bi bili uporedivi. Mrežu pored IA, čine Beogradski centar za bezbednosnu politiku, BIRN Srbija, Centar za sigurnosne studije BiH i kosovski Centar za bezbjednosne studije.

Istraživanje je između ostalog ukazalo na svojevrstan paradoks. Naime, građani CG imaju relativno visoko povjerenje u policiju, 58 % građana, čime je ovaj državni organ došao na drugo mjesto po povjerenju, odmah iza obrazovnih institucija, ali istovremeno čak 56% građana smatra da je korupcija rasprostranjena u policiji.

Kada je riječ o načinu na koji građani percipiraju u čijem interesu radi policija, samo jedna trećina smatra da policije djeluje onako kako bi morala, kao servis građana. Svi ostali navode da policija djeluje u pravcu zaštite interesa Vlade, kao sredstvo za zaštitu interesa političkih partija, a 11% procjenjuje da je njen pravac djelovanja zaštita interesa ljudi iz vrha policije. Kada se detaljnije ispita percepcija o tome koliki je uticaj predstavnika politike na rad policije, čak 70% građana smatra da političari u potpunosti i poprilično utiču na rad policije, dok 17% građana smatra da političari utiču na policiju u maloj mjeri.

Ono što posebno zabrinjava, i ostavlja dugoročno teške posljedice na kvalitet rada policije je pitanje zapošljavanja i regurutovanja novih kadrova. Ako se uzme u obzir mišljenje građana, slika nije nimalo pozitivna, jer svega trećina vjeruje da se zapošljava zakonito, putem javnog konkursa. Čak 48% građana navodi da se zapošljavanje prije svega vrši uz pomoć poznanstava, odnono preko prijatelja i rođaka, potom uz pomoć političkih veza (41%), itd.

Ipak nije sve crno. Crnogorska policija je dobila vrlo visoke ocjene od građana kada su u pitanju efikasnost javne bezbjednosti generalno (čak 72% građana smatra efikasnom), a isto tako bezbjednost škola, bezbjednost u saobraćaju, kao i za zaštitu života i imovine građana. Međutim, građani policiju smatraju neefikasnom kada je u pitanju suzbijanje korupcije uopšte (68%), u hvatanju počinilaca privrednog i organizovanog kriminala, kao i u suzbijanju korupcije u sopstvenim redovima.

Pitanje integriteta policijskih službenika ne treba shvatati usko i vezivati ga samo za korupciju u vidu davanja i primanja mita. Mnogo gore od toga je nepoštovanje profesionalnih policijskih standarda, pasivnost i nereagovanje po službenoj dužnosti. Dugo godina su razni Šarići i Kalići živjeli mirno u našoj zemlji i niko se njima nije pozabavio. I danas je takvih puno. Važno pitanje za naša dalja istraživanja je da li je država Crna Gora učinila dovoljno da ohrabri naše policajce da se uhvate u koštac sa teškim izazovima koji su pred njih postavljeni? Da li su ispunjene sve pretpostavke koje treba da osiguraju da pojedinci iz policije otvore škakljiva pitanja i prikupe dokaze protiv opasnih kriminalnih grupa i crnogorskih moćnika? Blaga kaznena politika za učestale napade na policijske službenike ne govori tome u prilog. Ali to je samo jedan od indikatora, ostalim ćemo se baviti narednih mjeseci.

Dina BAJRAMSPAHIĆ
Istraživačica javnih politika

Tekst originalno objavljen u sekciji ,,Forum” portala Vijesti