Zašto je reforma javne uprave važna za žene?

Uspješna reforma javne uprave jedan je od ključnih kriterijuma za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji i pod budnim je okom evropskih institucija. Međutim, benefite ovog procesa ukoliko bude uspješno realizovan, treba da osjete crnogorski građani i građanke usled pojednostavljenja administrativnih procedura, unaprijeđenja usluga  i bržeg i kvalitetnijeg ostvarivanja prava građana pred organima državne uprave. Reforma treba da obezbijedi bolju kontrolu nad zakonitošću i odgovornošću organizacija sa javnim ovlašćenjima i racionalniji pristup u korišćenju kadrovskih i finansijskih resursa. Osim toga, funkcionalniji i efikasniji sistem lokalne samouprave treba da odgovara potrebama lokalnog stanovništva.

Reforma javne uprave, dakle, treba da doprinese boljem kvalitetu života građana i građanki Crne Gore.

Međutim, svaki javni proces donošenja odluka ima različiti uticaj na različite društvene grupe, pa i muškarce i žene. Rodno osjetljive reformske politike su neophodne kako bi obezbijedile jednak pristup žena i muškaraca državnim servisima, resursima, tržištu rada i jednakoj zastupljenosti na mjestima odlučivanja. Ravnopravnost žena i muškaraca je važan razvojni cilj sama po sebi, a ima odlučujući uticaj i na smanjenje siromaštva i podsticanje inkluzivnog rasta i razvoja društva. Ipak, procesi kao što su planiranje, budžetiranje i administracija, često se smatraju rodno neutralnim, pa je rodna dimenzija reforme javne uprave u Crnoj Gori slabo vidljiva, kako u retorici onih koji vode ovaj proces, tako i u aktuelnoj Strategiji i Akcionom planu reforme javne uprave.

Tako rodna nejednakost uporno opstaje u društvenom, ekonomskom i političkom životu i često je dodatno podstaknuta zakonima, politikama i procesima odlučivanja kojima nedostaje rodna perspektiva. Nasvježiji primjer predstavlja nedavna reforma sistema socijalne i dječje zaštite koja je uvođenjem naknada za majke troje i više djece, doprinijela diskriminaciji žena u Crnoj Gori, povlačenju žena sa tržišta rada, a potom opteretila državni budžet i gotovo dovela do kolapsa ionako neefikasnog sistema socijalne zaštite.  Manjak rodne perspektive u ovoj oblasti doveo je i do rastućeg siromaštva žena i djece sa iskustvom nasilja u porodici i teških materijalnih i društvenih prilika samohranih roditelja i njihove djece.

Ohrabrenje donekle predstavlja činjenica da se povećava broj žena na mjestima odlučivanja i da, prema poslednjim dostupnim izvještajima, učešće žena na višim pozicijama u sektoru javne uprave nije daleko od evropskog prosjeka. Međutim, to često nije garancija da će rodna perspektva biti uključena u političke i druge diskusije. To ne garantuju ni specifične politike koje uređuju pitanja rodne ravnopravnosti i položaja žena, dok god se njima bave isključivo žene i dok god ne postoji jasna politička volja većine da se one efikasno sprovode. Politička volja znači jasnu alokaciju ljudskih i finansijskih resursa za realizaciju predviđenih mjera i aktivnosti, ali i praćenje stvarnog uticaja na kvalitet života žena, a samim tim i ostatka društva. Ona se ne očituje u izvještajima o primjeni sektorskih strategija poput Strategije za postizanje rodne ravnopravnosti, Strategije  zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici i sl. koji sadrže samo informacije o realizovanim aktivnostima, ali ne i informacije o njihovom stvarnom uticaju na živote žena u Crnoj Gori. Osim toga, ne bave se problemima u primjeni i ne obezbjeđuju preporuke za unaprjeđenje stanja. U državnom budžetu nijesu opredijeljena dovoljna sredstva za finansiranje politika (rodno budžetiranje) koje se odnose na postizanje rodne ravnopravnosti, već njihova realizacija zavisi od donatorskih sredstava, bez informacija o  tome koji iznos sredstava obezbjeđuje država, a koji donatori.

Stoga bi rodna analiza i rodno budžetiranje trebali biti obavezni dio svake inicijative za izradu ili izmjenu javnih politika, što je uostalom, obaveza propisana Zakonom o rodnoj ravnopravnosti. Na taj način bi se obezbijedilo da reforma javne uprave bude zasnovana na specifičnim potrebama žena i muškaraca – pogotovo žena i muškaraca iz siromašnih i marginalizovanih zajednica i da osigura da javne politike, investicije i usluge bolje reaguju na potrebe zajednice.

Maja Raičević
Izvršna direktorica Centra za ženska prava

Ovaj blog nastao je u okviru projekta „Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!“, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a finansiraju Evropska unija u okviru Programa podrške razvoju lokalnih organizacija civilnog društva i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj blog predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora. 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *