Socijalni karton – potencijal za bolju socijalnu politiku

PrintFriendly and PDF

Građani više ne moraju sami da prikupljaju do 30 dokumenata da bi dobili materijalno obezbjeđenje; ipak, kroz “socijalni karton” nije uvijek moguće dobiti podatke neophodne za ostvarivanje ovog prava.

Ovo su neki od zaključaka diskusije, koju je pod nazivom “Socijalni karton: Korak ispred vremena?”, Institut alternativa organizovao u Podgorici.

Stevo Muk, predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa je u uvodnom obraćanju podsjetio da je uvođenjem Socijalnog kartona, informacionog sistema socijalnog staranja, napravljen pionirski poduhvat u uspostavljanju jedinstvenog šaltera u oblasti socijalne i dječje zaštite i unapređenju upravnih usluga u tom dijelu.

“Kroz umrežavanje devet državnih registara sa centrima za socijalni rad, trebalo je da građani budu rasterećeni obaveze prikupljanja hrpe potvrda za ostvarivanje socijalnog programa za koji se prijavljuju, ali i da se osigura da pomoć dobiju oni kojima je zaista potrebna”, objasnio je Muk.

Jovana Bulatović, istraživačica u Institutu alternativa, kratko je predstavila ključne nalaze istraživanja o Socijalnom kartonu.

Ona je naglasila da registri koji su povezani kroz informacioni sistem socijalnog staranja nijesu uvijek funkcionisali. Centralni registar stanovništva je “u kvaru” bio devet mjeseci tokom dvije godine funkcionisanja Socijalnog kartona.

Istraživanje je pokazalo da je uvođenjem ovog informacionog sistema opao broj korisnika materijalnog obezbjeđenja. Međutim, paralelno sa tim, broj tužbi Upravnom sudu zbog odbijenih zahtjeva za materijalno obezbjeđenje se takođe povećao.

“U 94% slučajeva, Upravni sud je usvojio ove tužbe”, naglasila je Bulatović, uz naglasak da je to nagovještaj da Socijalni karton ipak nije doprinio kvalitetnijem donošenju rješenja u upravnim postupcima.

Ona je dodala i da olakšano vođenje evidencije, koje je omogućio Socijalni karton, nije dovelo do unapređenja izrada stručnih analiza, sa ciljem boljeg planirana socijalnih politika.

Aleksandra Višnjić, programska menadžerka za Socijalni karton u Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), kazala je da je ovaj projekat, nažalost, u laičkoj javnosti sveden samo na interoperabilnost.

Interoperabilnost, podsjećamo, se definiše kao funkcionalnost elektronskih registara i informacionih sistema, koja omogućava elektronsku razmjenu dokumenata i podataka putem informacionog sistema.

Ključni cilj projekta je znatno širi i obuhvata cjelokupnu reformu socijalne i dječje zaštite, objasnila je Višnjć, uz naglasak da sličan projekat ne postoji nigdje u bližem okruženju.

Ona je dodala da je najveći izazov predstavljao razvoj kadrovskih kapaciteta, i da je sproveden veliki broj obuka. Unapređenje zakonskog okvira trajalo je godinu.

“Četrdeset radionica se organizuje godišnje, na kojima se osmišljava funkcionalnost sistema”, dodala je ona.

Višnjić je pojasnila da je kroz socijalni karton umreženo devet institucija, ali da je uspostavljeno ukupno 18 web servisa.

“Jedan web servis nije radio devet mjeseci, što jeste bio izazov za projekat”, objasnila je uz naglasak da to nije ugrozilo sveukupno funkcionisanje Socijalnog kartona.

Dragan Raketić, generalni direktor Direktorata za informatiku i analitičko-statističke poslove u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, objasnio je da su građani ranije morali da prikupljaju do 30 dokumenata prilikom podnošenja zahtjeva za materijalno obezbjeđenje.

“Uvođenjem Socijalnog kartona najviše dobijaju sami korisnici. Oni ne moraju da troše vrijeme na pribavljanje dokaza”, dodao je on.

Raketić se saglasio da je postojao problem sa Centralnim registrom stanovništva, koji je trajao, kao i da postoje i drugi problemi, jer institucije razvijaju nove informacione sisteme, što uslovljava  migraciju podataka.

“Za rezultat imamo da podaci nijesu bili u svakom momentu dostupni”, objasnio je on.

Ipak, Raketić smatra da ukoliko neki od servisa ne radi na dnevnom nivou, to ne bi trebalo da predstavlja veliki problem, uz naglasak da se radi na otklanjanju uočenih nedostataka.

Boris Marićbivši ministar rada i socijalnog staranja, saglasan je sa Raktićem da je neuskađenost poslovnih procesa između institucija jedna od osnovnih prepreka za efikasnije uspostavljanje interoperabilnosti.

Marić je naglasio da je problem što nisu sve “adrese” na socijalnom kartonu.

To se najviše odnosi na dodjelu jednokratne socijalne pomoći, koje dodjeljuju i opštine, ali i ministarstva i javna preduzeća, dok evidencije primalaca ove pomoći nijesu povezane u okviru Socijalnog kartona.

Suzana Milović, iz Centra za socijalni rad Podgorica, kazala je da je Socijalni karton pojednostavio pristup i način ostvarivanja prava građanima, ali i da je pojednostavio radne procese u centrima.

“Nekada su se dokazi prikupljali i do mjesec dana, pa bi zastarjeli kada dođu na odlučivanje. Sada se dokazi prikupljaju u istom trenutku, što povećava njihovu validnost”, objasnila je Milović.

Panel diskusija je održana uz podršku Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću Vlade Crne Gore.

Institut alternativa je najavio da će u toku narednog mjeseca biti publikovano istraživanje o socijalnom kartonu, koje je obuhvatilo i analizu preko 400 odluka Upravnog suda, anketu sa 25 zaposlenih u centrima za socijalni rad, dubinske intervjue sa ključnim akterima, analizu dostupne dokumentacije i velikog broja odgovora na zahtjeve za slobodan pristup informacijama.

Facebook Twitter Email