Povjerljive nabavke u Crnoj Gori: Daleko od kontrole

Predmet ove analize su nabavke u obasti bezbjednosti i odbrane – povjerljive nabavke. Ključni nalazi pokazuju da se trošenje javnog novca na povjerljive nabavke u Crnoj Gori dešava daleko od očiju javnosti, a da ni osnovni podaci o ovim nabavkama, poput akata na osnovu kojih se one sprovode, često nisu dostupni javnosti.

Povjerljive nabavke podrazumijevaju nabavku roba, usluga i radova, poput oružja, municije i druge specijalne opreme koja se koristi u svrhe zaštite i bezbjednosti države i građana. Međutim, osim što su povjerljive prirode, one su takođe javne. Prvenstveno, zato što se nabavljaju javnim novcem – novcem građana, ali i zato što je riječ o javnom, državnom poslu - sklapanju ugovora za nabavku između države, odnosno organa vlasti i firmi koje ovu vrstu roba, usluga i radova proizvode. Stoga je priroda povjerljivih nabavki negdje između javnog i tajnog – postoji potreba da javnost zna na koji način se troši ovaj novac i da li se njime dobro upravlja, ali i potreba da se zaštite informacije o ovim nabavkama koje bi potencijalno mogle ugroziti bezbjednost građana i države.

Uprkos čestim izmjenama zakonskih rješenja koje uređuju ovu oblast, ona je još uvijek nedovoljno regulisana i daleko od usklađenosti sa EU propisima. Ključni propust leži u tome što se zakonskim rješenjima pravi pojmovna razlika između “povjerljivih nabavki” i “nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane”, što se negativno odražava i na uređenost ove oblasti. Jedne se propisuju kao izuzetak od primjene zakona, bez objašnjenja na osnovu čega će se sprovoditi, dok se druge, iako nedovoljno, uređuju Zakonom o javnim nabavkama.

Propisi koji su trenutno na snazi vrlo šturo uređuju ovu oblast. Zakon o javnim nabavkama ovoj temi posvetio je samo dva zakonska člana, a predviđena podzakonska akta nisu usvojena, iako je rok za njihovo usvajanje istekao.

Zbog nedovoljne regulisanosti ove oblasti, naručioci tvrde da od maja 2015. godine ne sprovode povjerljive nabavke. Uprkos tome, potrošnja za povjerljive nabavke još uvijek postoji, navodno, po osnovu isplate obaveza iz ranije zaključenih ugovora. Ova potrošnja za Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) iznosi skoro osam miliona eura za prethodnih pet godina, dok Ministarstvo odbrane odbija da dostavi podatke o svojoj potrošnji za povjerljive nabavke.

Izvještaji Državne revizorske insitucije su rijetko svjedočanstvo toga kako naručioci sprovode povjerljive nabavke i pokazuju da se smanjena transparentnost postupaka koja karakeriše povjerljive nabavke zloupotrebljava. MUP, Ministarstvo odbrane i ANB su povjerljivim procedurama nabavljali robe, usluge i radove čija namjena i suština nije bezbjednost države i građana, poput auto guma, avio karata, kompjuterske opreme, službenih vozila.

Kako bi se unaprijedila efikasnost, ali i kontrola ovog dijela javne potrošnje, potrebno je, prvenstveno, Zakonom o javnim nabavkama izjednačiti pojmove “povjerljive nabavke” i “nabavke u oblasti bezbjednosti i odbrane”. Takođe, potrebno je precizno definisati pojam “nabavki u oblasti bezbjednosti i odbrane” i Zakonom o javnim nabavkama detaljno urediti procedure koje se mogu primijeniti za ove nabavke, način prikupljanja i vrednovanja ponuda, planiranje i izvještavanja i zaštitu prava ponuđača. Zakonska rješenja treba da obezbijede poštovanje opštih načela konkurentnosti, jednakog tretmana svih učesnika procesa i nediskriminacije koja propisuju Direktive Evropske unije koje regulišu ovu oblast.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *