Intervju za FOS media: Više disciplinskih u MUP-u nego u ostatku državne uprave

PrintFriendly and PDF

Foto: IA i RTCGPrema podacima FOS-a, od početka godine Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) je pokrenulo 32 disciplinska postupka protiv policijskih službenika. Da li ova brojka govori da u ovom resoru funkcioniše sistem odgovornosti? O ovom i ostalim pitanjima FOS je razgovarao sa Dinom Bajramspahić, članicom Radne grupe za izradu Zakona o unutrašnjim poslovima iz Instituta alternativa.

FOS: Da li brojka o 32 disciplinska postupka za četiri mjeseca govori da u ovom resoru funkcioniše sistem odgovornosti?

Bajramspahić: 32 disciplinska postupka za teže povrede službene dužnosti za pet mjeseci je nastavak trenda od ranijih godina.

Tako je u 2016. godini od 117 prijedloga rukovodilaca, pokrenuto 74 zaključka za pokretanje postupka protiv 89 policijskih službenika, od kojih su za 50 izrečene mjere u prvom stepenu.

Osim toga, zbog počinjenih lakših povreda službene dužnosti, neposredni rukovodioci organizacionih jedinica su npr. u 2015. godini izrekli 38 disciplinskih mjera – novčanih kazni protiv službenika Uprave policije.

Ove podatke treba posmatrati kroz dvije prizme. Prije svega, ako znamo da se radi o službi koja po sistematizaciji broji 4 600 zaposlenih, rezultati su nedovoljni i prepoznaje se da postoji prostor za veću dosljednost u pokretanju postuaka.

Sa druge strane, Disciplinska komisija MUP-a sankcioniše više policijskih službenika nego Disciplinska komisija nadležna za oko 8 000 svih zaposlenih u državnoj upravi.

Poređenja radi, prema poslednjim javno dostupnim podacima iz Centralne kadrovske evidencije koji su dostavljeni Upravi za kadrove, broj izrečenih disciplinskih mjera za teže povrede službene dužnosti za cijelu državnu upravu u 2013. godini bio je šest, a u toku 2014. godine izrečena je 21 disciplinska mjera (za lakše povrede službene dužnosti tri, a za teže 18).

Međutim, budući da je bio visok stepen žalbi i poništenih rješenja u drugom stepenu, vrlo je mali broj zaposlenih u državnoj upravi koji su konačno disciplinski sankcionisani i to se mora unaprijediti i kada je u pitanju Policija i kada je u pitanju ostatak državne uprave.

Ipak, iz svega navedenog proizilazi da rukovodioci u Upravi policije više koriste instrument disciplinske odgovornosti nego što se on primjenjuje na nivou cijele državne uprave.

FOS: Postoje li, prema informacijama IA, sektori u policiji koji su zaštićeni?

Bajramspahić:  Nadovezaću se na prethodno pitanje. I tu postoje razlike pa se primjećuje da u nekim organizacionim jedinicama Policije rukovodioci pokreću više slučajeva a u nekima manje, a za iste ili slične primjere povrede službene dužnosti koje se često ponavljaju, i to nije dobro.

Pokretanje postupaka zavisi od razumijevanja rukovodilaca o tome koliko je za samu službu, a ne za javnost, važno da se unutar službe prave razlike između odgovornih i savjesnih službenika i onih koji to nisu ili su u manjoj mjeri. Ukoliko ne bude dosljednosti, i oni rukovodioci koji pokreću postupke i koji su omrženiji u službi, će prestati to da čine.

U neposrednoj komunikaciji sa policijskim rukovodiocima smo takođe saznali da je isti problem sa objektivnim ocjenjivanjem policijskih službenika. Rukovodilac će jedne godine objektivno ocijeniti svoje službenike, ali kada vidi da su u drugoj organizacionoj jedinici svi ocijenjeni odlično, naredne godine neće “kažnjavati” svoje službenike.

Zato je potrebno da menadžment Policije utiče na rukovodioce kojih je po procjenama preko 200, da se ne prave izuzeci i ne postupa selektivno jer se time narušava pravičnost u postupanju i povjerenje samih službenika u Službu a time ukupno funkcionisanje Policije.

Naravno, takođe se primjećuje da službenici na višim pozicijama odgovaraju u manjoj mjeri, da nema sistemskog odgovaranja za rezultate i da imamo niz slučajeva gdje je pod političkim uticajem postignuta prećutna saglasnost da niko neće odgovarati. U prvom redu mislim na odgovorne za prekomjernu upotrebu sile nakon protesta, ali je nažalost lista mnogo duža.

Krivična odgovornost policijskih službenika je posebna tema i tu iako ima pomaka, takođe nisu dosljedni. Npr, nadležne organizacione jedinice su u 2015. godini podnijele su 10 krivičnih prijava protiv 10 službenika Uprave policije, zbog osnovane sumnje da su počinili ukupno 12 krivičnih djela za koja se gone po službenoj dužnosti. Sa druge strane, najpoznatiji predmeti Zlatica, zgrada Uprave policije, itd gdje je šteta bila višemilionska, godinama nisu riješeni. Takva vrsta selektivnosti je neprihvatljiva i ugrožava integritet službe u cjelini, i u očima građana i u očima policijskih službenika.

FOS: U kojim oblastima je napravljen najveći napredak, kada govorimo o integritetu policijskih službenika?

Bajramspahić: Kada je u pitanju integritet, problem nije samo primanje mita i zloupotreba službene dužnosti, već i prekomjerna upotrebe sile, pasivnost u postupanju, iznuđivanje iskaza i političko djelovanje jednog broja policijskih službenika. Korupcija je druga najčešća asocijacija crnogorskih građana kada pomisle na policiju, odmah iza “sigurnost, bezbjednost, zaštita građana”. Iz nabrojanih razloga integritet policije mora postati jedno od prioritetnih oblasti u daljem strateškom razvoju ove službe.

FOS: Čini li MUP dovoljno da ohrabri građane da prijavljuju službenike koji krše pravila službe?

Bajramspahić: Transparentnost unutrašnjih mehanizama je već nekoliko godina na relativno visokom nivou budući da Unutrašnja kontrola objavljuje mjesečne izvještaje o radu u kojima se izvještava o svakoj pritužbi građana, a disciplinska komisija i Etički odbor daju saopštenje nakon svake sjednice, opis predmeta i svoje odluke, koji se takođe objavljuju u medijima. Cilj tih aktivnosti je da građani steknu povjerenje da pritužbe neće biti stavljene u fioku i zaboravljene. Međutim, samo saopštenja nisu dovoljna. Naša istraživanja javnog mnjenja su pokazala da građani i dalje ne znaju za sve mogućnosti koje su im na raspolaganju.

Tako je recimo ukupno 51% građana čulo za Unutrašnju kontrolu. Analiza ispitanika pokazala je da značajno češće za Unutrašnju kontrolu nisu čuli građani nižeg obrazovanja, iz ruralnih naselja, oni koji nisu u posljednjoj godini imali kontakt s policijom te oni koji smatraju da korupcija nije rasprostranjena u policiji. Za ove kategorije građana još uvijek nisu kreirane posebne aktivnosti informisanja o tome kako se mogu žaliti Unutrašnjoj kontroli i kada. Tim prije što čak i od 51% građana koji su čuli za Unutrašnju kontrolu, 61% smatra da se Unutrašnja kontrola bavi “zaštitom ljudskih prava policajaca”.

MUP je jedno od rijetkih ministarstava koje nema Facebook ni Twitter stranicu i koje i dalje komunicira suvoparnim saopštenjima za javnost, iako bi moralo prednjačiti u servisno orijenitsanom pristupu.

Budući da se trenutno radi na novom Zakonu o unutrašnjim poslovima, očekujem da će Radna grupa, u čijem radu učestvujem kao predstavnica Instituta alternativa, doći do rješenja za unapređenje upravljanja ljudskim resursima u policiji, unapređenje primjene policijskih ovlašćenja kao i unapređenja odgovornosti, što su ključna pitanja za bolje funkcionisanje ove službe.

Intervju originalno objavljen na internet stranici Fos media.

Facebook Twitter Email