Blog: Treba li zaboraviti da su bivši specijalni tužioci držali desetine predmeta u fiokama

PrintFriendly and PDF

Dosadašnji potezi i rezultati Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog tima ohrabruju. Iako bih rado izbjegla “ali”, to nije lako. Razočaravajući sudski postupci iz ranijeg perioda, posebno za predmete iz oblasti organizovanog kriminala, naučili su nas da se ne radujemo prerano Nije gotovo dok sve nije gotovo: a to je potvrđena osuđujuća odluka na najvišoj sudskoj instanci i oduzeta protivzakonito stečena imovina.

Specijalno tužilaštvo od osam tužilaca (i dva pridružena) je za prvih pet mjeseci rada formiralo 384 predmeta i pokrenulo 7 istraga. Najveći dio materijala na kojima sada grade predmete već je bio tu, u bivšem Odjeljenju za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala, i sakupljao prašinu

Ipak, početak obećava. Specijalno tužilaštvo (ST) od osam tužilaca (i dva pridružena) je za prvih pet mjeseci rada formiralo 384 predmeta i pokrenulo 7 istraga. Međutim, na šta nam sve to ukazuje?

Najveći dio materijala na kojima sada grade predmete već je bio tu, u bivšem Odjeljenju za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala, i sakupljao prašinu. Koliko god da su puni volje da ispune svoju zahtjevnu ulogu, u nezaokruženom institucionalnom okviru bez formiranog Specijalnog policijskog odjeljenja, nisu mogli sami postići ovoliko. A ako jesu, postavlja se pitanje kako su za nekoliko mjeseci postigli više nego njihove kolege za nekoliko godina?

U trenutku kada su novi specijalni tužioci preuzeli Odjeljenje, samo jedan jedini predmet nalazio se u fazi istrage a bilo je ih je ukupno 159. I to nije benigna situacija: da li je neko odgovoran – krivično, discipliski, etički – zato što lica, koja se sada zvanično, a godinama nezvanično, sumnjiče za milionske zloupotrebe, nisu procesuirana, a dokaza je nesporno bilo u posjedu Tužilaštva?

Ne proizilaze ova pitanja iz potrebe za kritizerstvom onog što je bilo ranije, već iz potrebe da se ukaže da sve reforme poslednjih godina nisu obezbijedile da u Državnom tužilaštvu rade samo ljudi koji postižu rezultate, već i da nakon svih izmjena i dopuna zakona, u Tužilaštvu mogu da rade i napreduju i oni koji nisu imali objektivnih zasluga. Tako su neki od bivših specijalnih tužilaca sada formalno hijerarhijski nadređeni novim specijalnim, kao tužioci u Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Dugoročno, dok god se ne uspostavi pravičan sistem ocjenjivanja i napredovanja po zaslugama u Državnom tužilaštvu, Tužilaštvo će neminovno da se suočava sa kadrovskim problemima i problemima u radu.

Problem starih kadrova, onih koji ne mogu da prate novo vrijeme i zadatke, trebalo je djelimično da riješi opšti reizbor državnih tužilaca, koji je u skladu sa Zakonom o državnom tužilaštvu, trebao da bude završen do 1. jula ove godine. Poslednja, javno dostupna informacija je da je u julu raspisan javni oglas za izbor 78 državnih tužilaca, čime je Tužilački savjet započeo procedure izbora. Reizbor prolazi, ili je prošao, u potpunoj tišini – što je mogući znak propuštene šanse za temeljnije kadrovske reforme.

Međutim, nije Tužilaštvo jedino koje ima problem sa tzv. starim kadrovima, koji nisu u potpunosti spremni na beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i visokoprofilne korupcije. Postojanje klanova i sukobljenih struja u Policiji osvijetljeno je višemjesečnim nepostizanjem dogovora o postavljenju šefa specijalnog policijskog odjeljenja.

A koliko je Policijsko odjeljenje (PO) važno i koliko baš od toga zavise svi novi predmeti, najbolje govori činjenica da se uprkos svom domaćem i međunarodnom pritisku mjesecima ne može izabrati taj jedan, ili jedna, koji bi odgovarao i ulivao povjerenje i direktoru policije i glavnom specijalnom tužiocu.

Nakon imenovanja šefa Policijskog odjeljenja, i popunjavanja radnih mjesta, posebno ekspertskih, u ST i PO, za dalje uspjehe Specijalnog tužilaštva, neopodno je obezbijediti dostupnost baza podataka drugih organa, te ubrzati rad na novom pravosudno-informacionom sistemu(PRIS) i novom case-management sistemu u Tužilaštvu.

Poslednjim izmjenama i dopunama zakona nisu do kraja razrješeni problemi u saradnji policije i Tužilaštva, u kontekstu primjene novog Zakona o krivično postupku (ZKP). Na te probleme ukazuje i novi Izvještaj Evropske komisije za Crnu Goru. Osim tehničkog aspekta problema u saradnji i komunikaciji, ključni problem je podijeljena odgovornost i odredba koja omogućava inicijativu i tužilaštva i Policije, što u jednom broju slučajeva, posebno na lokalnom nivou, dovodi do pasivnosti i jednih i drugih, dok čekaju da druga strana nešto uradi ili predloži.

Ne manje važno je otvoriti rad na pripremi Strategije razvoja Državnog tužilaštva za zainteresovanu javnost, kako bi svi akteri mogli doprinijeti definisanju strateških pitanja kojima će se narednih godina. Konačno, dalje unapređivati transparentnost rada Tužilaštva i Policije u vezi sa predmetima korupcije i organizovanog kriminala je preduslov nastavka građenja povjerenja između Tužilaštva i javnosti.

Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politka

Tekst je originalno objavljen na portalu www.prelistaj.me

Facebook Twitter Email