Blog: Otključavanje podataka i ekonomija

PrintFriendly and PDF

#OpenDataDay

Danas, 4. marta, se po sedmi put zaredom obilježava Međunarodni dan otvorenih podataka. Ideja je da se nizom događaja širom svijeta ukaže na značaj i koristi od “otvaranja” podataka ali i potrebu usvajanja politika otvorenosti, ne samo vlada i javnih institucija već i privatnog sektora, civilnog društva, medija i akademske zajednice.

Otvoreni, a kod nas se ponekad kaže i “otključani” podaci su podaci koji su objavljeni neobrađeni i u mašinski čitljivoj formi. To znači da ih je moguće koristiti u raznim softverima, moguće ih je automatizovano pretraživati a podatke “ekstraktovati” i koristiti – umjesto da ogromnu količinu podataka prekucavate iz papira, što je sporo i skupo. U Crnoj Gori, državni i lokalni organi nam uporno dostavljaju dokumenta ili u papiru ili u zaključane u PDF-u pa ih je nemoguće elektronski koristiti.

I ne krivim vas ako ste upravo pomislili da imamo i većih problema od toga, ali evo podatka koji vam možda može skrenuti pažnju. Delloite je za Vladu Velike Britanije 2011. godine uradio procjenu britanskog tržišta informacija iz javnog sektora i procijenio njihovu vrijednost na 1,8 milijardi funti – i to samo u toj godini. Javni podaci se u toj zemlji preuzimaju i koriste ne samo za unapređenje stanja u oblasti zdravstva, obrazovanja, transporta, ekonomije, zaštite okoline, bezbijednosti i socijane zaštite, već i profitno: putem kreiranja novih sadržaja i usluga na osnovu njih. Dva slikovita primjera iz prakse: objavljivanje podataka o kardio-hirurškim intervencijama odraslih u Britaniji je uticalo na smanjenje stope smrtnosti, što je za posljedicu imalo ekonomsku vrijednost koja se procjenjuje na preko 400 miliona funti. Korišćenje podataka o transportu u Londonu u realnom vremenu putem aplikacije uštedjelo je korisnicima vrijeme, pomoglo im da zaobilaze gužve u saobraćaju i proizvelo ekonomsku vrijednost imeđu 15 i 58 miliona funti.

Možda ovo zvuči previše napredno za našu malu zemlju, međutim, praksa je pokazala da upotreba podataka zavisi samo od ideja i inovativnosti korisnika, odnosno građana, a njihova javna dostupnost pruža jednaku šansu svima da nešto urade. Ali da bi građani, IT stručnjaci i preduzetnici mogli da “nabasaju” na dobre podatke od kojih mogu da naprave nešto korisno ili zanimljivo za zajednicu, što će stvoriti materijalnu ili nematerijalnu vrijednost, mora se njegovati kultura proaktivnog objavljivanja sirovih podataka. Iako je to odgovornost u provom redu državnog aparata koji prikuplja gomile podataka o građanima, i biznis zajednica “zna” puno toga o nama: koliko crnogorci jedu mesa a koliko ribe, koliko posjećuju privatne stomatološke ordinacije, koliko smo kupili laptop-ova ove godine. Akademska zajednica može da objavi koje knjige je moguće naći u fakultetskim bibliotekama i koje se najviše čitaju. Interpretacijom, kombinovanjem i nadogradnjom raznih javnih podataka može se profitirati a mogu se i pokrenuti pitanja od javnog interesa.

Premda se ne radi o politički osjetljivom pitanju, Vlada je kao i obično i u ovome zakazala i zaostaje za svijetom. Iako je još 2014. godine započet rad na Zakonu o slobodnom korišćenju informacija u posjedu organa vlasti i dva puta je bio na javnoj raspravi, do danas nije usvojen niti kao poseban zakon niti kao dio Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Budući da je Evropska unija prepoznala potencijal otvorenih podataka i usvojila dvije direktive koje regulišu ovu oblast (2003. i 2013. godine), moraćemo prije ili kasnije da ih “prevedemo” u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, za punu korist od ovog zakona, potrebno je ispunjenje dvije pretpostavke: da svi objavljujemo podatke i da građani budu zainteresovani da ih koriste. Sudeći po iskustvu primjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji imamo od 2006. godine, osvajanje prostora otvorenih podataka biće dugo i mukotrpno.

Dina Bajramspahić
Istraživačica javnih politika

Facebook Twitter Email